Read more

Domovini tisućljeta padaše sinovi

Domovini tisućljeta padaše sinovi. Sinovi ko rosa sa trave otopljena suncem. Carstvo nad kraljevinom, vladar nad Bosnom prođe tvojim mekim ćilimom prostrtim, poput daška vjetra tobom koja samo iluziju vladavine sobom stvaraš. Svoja si i sama na svome. Nemaš majko, suza čistih da prospeš ko bisere na šehide svoje, od živih što ostaše da nered […]

Read more

Govor moje duše

Dani obavijeni prostorijama, duhovi uspomena šetaju hodnicima. Dragi Bože, jesam li Ema Bovary, nezadovoljna ovim što imam, tražim li previše ako kažem da želim samo najljepše uspomene da stvaram. Da njihove sjene, zvukovi smijeha ostanu za mnom? Nisam ni Ranjevska, jer osjećam. Imanje i imenovanje su mi samo monotoni romani koje svakodnevno čitam. Hladni zidovi, […]

Read more

Čovjekova sudbina

Često čujemo kako se govori: ‘Bože, što baš meni?’ Iza ovih riječi se krije dosta toga. Nevjera, sumnja, slabost… Ono što nas čini čovjekom jeste hrabrost i naša pomirenost sa sudbinom. “Ono što nas je snašlo nije nas moglo zaobići i ono što nas je zaobišlo nije nas moglo snaći” što prije se pomirimo sa […]

Read more

Domovini krvavih staza

Kažu u tebi budućnosti nema, a lažu, jer živote si dala za mirno nebo bosansko. I ono malo krivog mora što ti ostade. Od tih crvenih rijeka ostadoše noćne more, ne žele oni znati koliko života na duši nose. Otvorih ranu u srcu… Svježa krv poteče… Za historijom čiju knjigu su počeše pisati davne ‘43. […]