Čije se zastave drsko viju po Bosni? Čije se ojkačke genocidne gange urlaju?
Čije se uniforme nose? Ko doziva mefistofelovske protektore i patronisimuse?
Svi sadašnji politički lideri podržavaju Dayton, tj. veleizdaju. Debelo su plaćeni, njihovi bližnji uposleni, a time i ucijenjeni da budu poslušne gluhonijeme marionete na koncima čije krajeve drže kreatori Novog svjetskog poretka. Čak i ukloni li se npr. Dragan Čović, ili Dodik, ili B. Izetbegović, u rezervi imaju spremne po pet njihovih usavršenih nasljednika. Da nije tako, do sada bi generali lojalni cjelovitoj Bosni izveli puč i organizirali odbranu Bosne u totalitetu. Ali, prevladavaju naznanje, koristoljublje, nepotizam, uzajamna mafijaška solidarnost, sebičnost, klimoglavost, i kukavičluk. Retorički su svi neki grlatori, nacional-patrioti, u stvarnosti gledaju samo sopstveni interes.
Da je drugačije, prvo bi se ujedinili, pa bi pozvali nas iz egzila koji želimo doći, ali, niti oni žele dati drugome ispred sebe, niti se sa kim ujediniti, još manje su im potrebne “pobjegulje” (makar oni bili mučeni i prognani). Nek’ je kvazi-političarima njihovih debelih uštirkanih jastuka, a što zemlja ode tuđinu, što će zavladati Monsanto i HAARP, što će se pored nezagađenih izvora piti iz plastičnih flaša uvezena voda (a flaše baciti u rijeke i jezera), što će se krčiti šuma za novine koje se po svijetu dijele besplatno i bacaju nepročitane, što će se genetski promijeniti demografska struktura Bosne, to Bakira-Čaušeskog interesuje koliko lanjski snijeg. A Dodika i Čovića uznemirava manje od smrada njihovih opanaka.
Svoje “Rješenje za Bosnu” sam napisao, mogu ga samo ponavljati ili neznatno proširiti. Jednog dana neko će ga valjda pročitati kako treba. Dok još nije prekasno. A vrijeme brzo ističe.
