Kraljica iglica

Muškarci ne postoje. Žene čine 100% stanovništva na Zemlji i sigurno se pitate kako samo žene? E pa lako! Ovo je 11,261. godina i žene su danas šefice, glave kuće, predsjednice… Sve. Sigurno se pitate kako se razmnožavaju? Za to je zadužena tehnologija, hirurgija i genetski inžinjering, tako da žene danas ne moraju nositi bebu u stomaku devet mjeseci, već to mogu uraditi za jedan dan. Ha? Čini vam se nemoguće, ali je istinito. Dovoljno joj je da popije tabletu sa specifičnim spermatozoidom i tako priključena na aparate pri visokoj temperaturi, dovoljnoj da hormoni ključaju, stvara bebu. Beba se formira za 24 sata i žena se odmah može poroditi! Sve je brzo, tako da nema bola, otoka, mučnine… ničega! Genetske inžinjerke se poigraju sa hromozomima i abrakadabra… eto djevojčice.

Tako je nastala i Lozi, šesnaestogodišnja, perskpektivna, ambiciozna novinarka, bez dlake na jeziku. Lozi je omražena u društvu jer je za svoje iskreno mišljenje dobijala najgore uvrede od kojih bi neko počinio zločin, ali ne i ona. Njena iskrenost ju je koštala mnogo tužbi, kazni, pa čak i par dana zatvorske kazne. Međutim ona se nije tu zaustavljala, jer koliko je imala hejtera toliko je imala i obožavalaca… Ona je samo govorila istinu… Ali ja ta istina smetala nekim ljudima, pa čak i ona sa vrha države. Posljednja objava je uzburkala svijet… Jer se ticalo predsjednice Kejše, koja je bila poznata pod pseudonimom “kraljica iglica”.

“KRALJICA IGLICA JE MUŠKARAC HOMOSEKSUALAC, KOJI NEMA SVOG LJUBAVNOG PARA, PA JE NESREĆAN.” Glasio je naslov. Muškarci su bili istrijebljeni zbog svoje naravi… Mnogi su silovali žene, ubijali žene, krali od njih… Vijest je sve uzdrmala jer se na sam pomen “muškarac” diže velika hajka, pogotovo sada, kada je u pitanju jedna poznata i imućna osoba. Sve njene objave su bile dočekivane na nož, ali bi se na kraju ispostavile istinitim… Ali su sada govorili da je pretjerala. Noć je navukla svoje zavjese, sakrivši sunce. Poj cvrčaka i let slijepih miševa je dodao posebnu notu harmonije ovoj noći…  Koja je bila blago rečeno… Čudna. Svi su bili privrženi za televizore, buljeći u njih kao opijeni. Lozi nije imala pojma o čemu se radi, pa je odlučila da sazna. Dok se TV palio ona je sebi pripremila čaj i legla u relaksirajući položaj. Odmah po prvom taktu zvuka kojeg je osjetio njen slušni aparat, čulo se dobro poznato ime o kojem su brujile sve vijesti: “Lozi je prozvala kraljicu iglica…”, “Lozi je opet pretjerala sa svojim člancima…”, “Lozi je opet izazvala pometnju…” …“Lozi, Lozi, Lozi, Lozi…” Ugasila je televizor odmah. Ponosna sa tim što je izazvala, sjela je da večera, razmišljajući, od koga će sada dobiti tužbu. Imala je argumente, dokaze i svjedoke za odbranu, ako dođe do suđenja. Kraljica iglica je bila muško, ali se to skrivalo! Lozi je imala njegove gole slike, jer je njena majka, bila njegov stilista, sve dok je nisu izbacili zbog krađe haljina. Zaprijetili su joj da ako nekome kaže tu tajnu da će stradati čitava njena porodica. Dok je večerala neko joj je zalupao na vrata. Nije bilo pauze između lupanja, već je lupanje bilo konstantno… Što ju je naljutilo. “Otvarajte vrata!”- čuo se ljutiti, histerični glas. “Evo, evo…” Kad je otvorila vrata, grupa policajki ju je ščepala za kosu i udarajući po tijelu je ubacila u crnu vreću, koju su vukli po stepenicama dok su koračali. Lozi nije znala šta ju je snašlo, od tih udaraca je nešto slomila, osjećala je pulsirajući bol u glavi koji se širio po tijelu. Strah ju je obuzeo po prvi put… Strah za svoj život. Prigušena vika policajki joj je odzvanjala u glavi ali je nešto shvatila… zapravo osjetila… Udisala je nekakva isparenja koja su joj navlačila san na oči. San koji nije mogla zaustaviti… Sva u modricama i u otoku se probudila na hladnom bijelom podu. Bila je sva izrazbijana i znala je da će neko debelo platiti za ovo! Bijela vrata su se otvorila za koja nije ni znala da su tu. Od silne bjeline ih nije ni vidjela. Lijevo oko joj je bilo potpuno zatvoreno od silnih pesnica, koje su joj policajke zadale, tako se sada oslanjala samo na jedno oko. Ušle su dvije policajke koje su je podigle na noge i još dvije koje su stale ispred vrata. Bila je spremna da dobije još batina. Nedugo zatim u prostoriju je ušla… šepureći se kao labud… jedna i jedina… kraljica iglica! Kockice su se sklopile i karte su bile transparentne, sve ovo je njeno malo. Poslednja vijest joj je baš zasmetala… ili bolje reći NJEMU. Nosila je srebrnu masku preko lica, koja je blještala, dok je haljina bila izgrađena od srebrnih iglica, i od toga je naziv kraljica iglica. Izgledala je veličanstveno uživo.

“Draga moja Lozi… Ovo ti sada nije trebalo…”- izusti kraljica. “Poznato vam je da su sve moje objave potkrepljene istinitim argumentima…”- usprotivi se Lozi. Kraljica je prstom pokazala policajkama da izađu i da zatvore vrata, pa ja nastavila:” Nisi ni svjesna kakve si sebi probleme napravila.” Reče kroz osmijeh kojeg je Lozi mogla osjetiti. “Mislim da sam Vama napravila problem… zapravo, samo sam rekla istinu, koja vam se očigledno nije dopala. Istina nije zločin. Zar ne predsjednice?”- ironično je upita Lozi. Neprijatnu tišinu prekinu kraljica:” Nekada ti je bolje da jezik držiš za zubima.” Reče sada malo napetije. “Moj posao nije da ćutim…” “Ah ti novinari…”- kroz predah će kraljica. Lozi se počo jezik petljati od nervoze koja je lebdjela u vazduhu… “Šta hoćete od mene?” “Dušo… jezik je mač sa dvije oštrice, a ti si te dvije oštrice sebi zabila u grkljan. Olakšala si mi, tako što si sama sebi presudila…” Lozi je shvatila. Ova, zapravo ovaj, je spreman na sve… Čak i za ubistvo.

“Slobodno me ubijte… kralju, ne kraljice. Čiste savjesti ću poginuti, a za ovo će svijet pročuti, kao i za vaš pol. Bićete spaljeni na lomači… i to na trgu!”- ogorčeno reče Lozi. “Pa sada, čiste savjesti nećeš otići… jer si ubila svoju majku, koju sam ja još davno trebala, ili trebao ubiti… Ta stara opajdara!” “Ubiću te!”- kroz suze, ogorčeno izusti Lozi. “A sada ćeš saznati zašto me zapravo zovu kraljicom iglica. Neću reći kraljem, jer ne želim da ti udovoljim. Ali ovo je pravi razlog, zašto me zovu kraljicom iglica i znaj, poslije tebe je tvoja majčica na redu…

”Kraljica je podigla ruke i sve iglice na njenoj haljini su počele da lebde, kao roj pčela i sve su bile usmjerene ka Lozi… Pitala se šta se dešava? Da li je to ona upravljala magnetima skrivenim u podu i plafonu sobe ili je imala moć telekineze? Lozi se spremila za borbu, ali se nije mogla ni mrdnuti kao ni progovoriti. Jezik joj je bio zapečaćen, lišen svoje funkcije kao i ostali dijelovi tijela…

“Ćao.” To je bilo posljednje što je Lozi čula dok nije izmasakrirana iglicama.

U sebi je zvala majku, ali je ona nije čula… “Majko! Majkoooo! Mamiceeee!” Krv. Mnogo krvi. Jedno tijelo. Mnogo rupica na tijelu. Kraljica se nagradila još jednom iglicom za haljinu… Svaka iglica na haljini je jedna žrtva. Ona je imala mnogo, mnogo iglica…

Zamjenila je krvavu masku ispod koje se krilo muško lice… Muško.


Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Visocani.ba

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Visocani.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Visocani.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.