Trebala se dogoditi epidemija koronavirusa da se podsjetimo kako previše dodirujemo svoja lica. A zdravstveni djelatnici kažu kako manje dodira po licu može pomoći zaustavljanju širenja virusa.
Jedno je sveučilište u Sydneyju 2015. godine promatralo studente na videu i bilježilo koliko puta dodiruju svoja lica. Svaki od 26 budućih liječnika kojeg se promatralo, dodirnuo je lice prosječno 23 puta tijekom sat vremena. Gotovo polovina tih dodira (44 posto) uključivala je oči, nos ili usta, za CNN piše Faith Karimi.
Ne dodirivati lice teže je nego što zvuči
U borbi protiv koronavirusa, koji je dosad širom svijeta ubio više od 4000 ljudi, dužnosnici ističu kako je dovoljan samo jedan dodir da se mikrobi s prstiju prenesu u tijelo kroz nosnice, oči ili usta.
“Virusi koji napadaju respiratorni sustav u tijelo ulaze kroz mukozalne membrane koje se nalaze u nosu, usnoj šupljini i usnama. Lošom higijenom ruku lako je pokupiti viralnu infekciju”, za CNN govori dr. Dawn Mueni Becker, specijalistica za infektivne bolesti u Gainesvilleu na Floridi.
No, budući da cijelog života dodirujemo naše lice, zaustavljanje ove navike teže je nego što se čini, piše Karimi. U petak se na društvenim medijima pojavila snimka kalifornijske zdravstvene dužnosnice koja dodiruje svoje lice tijekom konferencije za novinare na kojoj savjetuje ljude da to ne čine tijekom epidemije koronavirusa.
“Počnite razmišljati o tome da ne dodirujete svoje lice, zato što je glavni način širenja virusa dodirivanje usta, nosa ili očiju”, rekla je dužnosnica i potom polizala vlastiti prst kako bi okrenula sljedeći list svojih zabilješki, očito nesvjesna da ne slijedi vlastiti savjet.
Čak i jedan ozloglašeni i samoproglašeni klicofob ne može si pomoći.
“Tjednima si nisam dodirnuo lice, nedostaje mi”, šalio se prošlog tjedna američki predsjednik Donald Trump.
U ponedjeljak se pojavila njegova fotografija na kojoj dodiruje svoje lice.
Dodirivanje lica ponekad je povezano sa stresom
Kao i većina ponašanja, stalno dodirivanje lica počinje u mladoj dobi i s vremenom postaje navika.
Ljudi svoja lica dodiruju iz različitih razloga, nastavlja Karimi u svome tekstu za CNN. Vladina studija iz 2014. godine ukazuje da dodirivanje lica smanjuje stres i nelagodu.
“Spontane geste samododirivanja lica događaju se više puta svakog dana kod svih ljudskih bića, ponajprije u stresnim situacijama. Ovi pokreti nisu usmjereni na komunikaciju i često se izvode s malo ili nimalo svijesti o njima”, stoji u spomenutoj studiji.
Dodirivanje lica je toliko česta pojava da postoji web stranica koja koristi web kameru kako bi korisnike obavijestila da su dodirnuli lice i prati koliko često to čine. Postoje sigurni načini dodirivanja lica. Nije kraj svijeta ako se ne možete suzdržati, prenosi CNN riječi liječnice Becker.
Postoje načini da se umanji šansa od infekcije unatoč dodirivanju lica
“Biti svjestan ove navike pomaže pri izbjegavanju dodirivanja lica. Važno je prepoznati okidače poput curenja nosa ili kihanja. U takvim slučajevima, dobro je imati maramicu i ne dodirivati lice golim rukama”, savjetuje Becker.
Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) savjetuje pranje ruku vodom i sapunom najmanje 20 sekundi. Ako voda nije dostupna, može se koristiti i sredstva za dezinfekciju ruku koja sadrže najmanje 60 posto alkohola. Sapun i voda naročito se preporučuju ako su ruke vidljivo prljave, ističe CDC, te posebice nakon korištenja zahoda, puhanja nosa, kašljanja ili kihanja.
Razmislite o stvarima na kojima su mikrobi, a koje dodirujete svaki dan, piše Karimi. Mobiteli, ključevi od auta, vrata i liftovi, čak i novčanice za koje ne znate gdje su sve bile.
Sad zamislite da se sve te bakterije, virusi i alergeni iz tih predmeta prenesu u vaše tijelo kroz sluznicu nosa, usta ili oči. Ili kroz posjekotinu na licu ili vratu za koje ni ne znate da imate, upozorava CNN.
Visocani.ba/Visoko.co.ba/6yka.com/Index
