Probijajući se danas između mnogobrojnih automobila nakon dženaze Fahrudinu Bečiroviću, bivšem policijskom komesaru MUP-a ZDK, iz jednog od njih me neko trznu za ruku. Okrenem se, vidim da je to jedan od visokih političkih i javnih ličnosti, kojem sam, između ostalih, prije nekoliko godina skretao pažnju na mutne rabote u i oko visočke SDA koje su prethodile uvođenju Povjereništva. Tada, protiv tog uvođenja Povjereništva bila je većina mjesnih odbora (18 od njih 25) i, također, velika većina članstva na terenu.
Da se ne ponavljam, o tome sam ranije pisao, a s tim u vezi jedan od naslova je: “Pogano je krenulo, pogano traje, pogano će i završiti”. Videći tada da “šukati nadjačavaju rogate” će biti i uzrokom mojoj odluci o dizanju sidra.
Odmah nakon selama, podsjetivši na ondašnje razgovore, velim gore spomenutom: – Bih li ja u pravu onda paša!?
Da, bio si! Bio sam i ja u “toku”, ali je tada onako moralo biti.
Na kraju, uz dogovor da ćemo pit kahvu, mi dobaci: – E jesi se popravio i podmladio hadžija, mašala…k'o da nisi onaj nekadašnji.
Već sam bio odmakao, a htjedoh na to: – Naravno, elhamdulillah! Onda, gotovo da nisam ni jeo ni spav'o…non-stop bio u borbi.
Gluho bilo, nije samohvala.
