Tog dana u selu je zavladala panika. Upravo su čuli da se ne tako daleko nalazi neprijateljska vojska poznata po svojoj surovosti, i da se kreće u njihovom pravcu. Vrlo brzo svi stanovnici napustiše selo u strahu, osim jednog starca koji ne beše voljan da ode. Kada su neprijateljski vojnici stigli u selo počeše da pale i pljačkaju napuštene kuće, kada u dvorištu jedne od njih spaziše starca koji je sedeo sasvim mirno.
Bili su veoma iznenađeni što su ikoga zatekli u selu.
Vrlo brzo stigao je i ozloglašeni komandant i obratio se starcu: “Ti starče mora da si lud kada nisi pobegao. Da li si svestan da mogu u trenutku da ti odrubim glavu ovom sabljom, a da i ne trepnem”? – “Pa šta, ja mogu u svakom trenutku da umrem, a da i ne trepnem” – odgovori starac, sasvim mir