Sjećam se onog jesenskog dana kada smo šetali alejom i bili nasmijani više nego ikad. Uživali smo u ljepoti svakog lista po kojem smo gazili i smišljali sljedeće korake našeg života. Sunce se činilo kao da nikad neće prestati sjati.
Sada je zima i tebe nema. Znao si da takav lijep dan ne smije tek tako proći. Ali sve je prošlo i ne može se vratiti.
Prijatelji su tu jedni za druge. Ja sam tu. Budi i ti. Saslušaj me.
Smatraš vrijeme neprijateljem. U zabludi si.
Vrijeme je tvoj prijatelj.
Svakog dana ti daje novu šansu, i trebaš biti sretan zbog tog.
Gdje su tvoje misli, djela, glasovi, nade, snovi…?
U ovom neizmjernom prostranstvu gdje ti se sve pruža, gdje je tvoja duša zaspala?
Gdje ti misli lutaju?
O čemu maštaš?
Šta sanjaš?
Nije kasno. Reci mi. Razumjet ću. Ja sam tu i volim da slušam.
Šta te muči pa je sve nestalo?
Sve se utišalo. Bez traga.
Saslušaj me. Tvoji snovi su java. I jedino ih ti činiš takvim.
Gospodar si svog vremena. Svojih djela. Postupaka. Misli. I snova. Ti ih jedino možeš ostvariti.
Ali ne brini i ne budi skeptičan. Najveće oluje prestanu i najsnažniji vjetrovi se smire. Loš trenutak nije loš život i ne dozovli da traje. Zaplovi u tihu luku. Otkrij sebe. Otkrij šta želiš. To i budi.
