Pretpostavlja se da je na današnji dan, prije 632 godine, odnosno 1391. godine umro kralj Tvrtko I Kotromanić, jedna od najznačajnijih i najslavnijih historijskih ličnosti i vladara koji su koračali i vladali bosanskom državom. Njegov životni vijek prekinut je iznenada, umro je u svojoj 53. godini života, na vrhuncu svoje moći, a naslijedio ga je njegov rođak Stjepan Dabiša. Potiče iz bosanske dinastije Kotromanića iz Srebrenika, a to porijeklo vodi po ocu knezu Vladislavu, a majka mu je bila kneginja Jelena Šubić. Ako detaljnije posmatramo rodbinske veze, loza Kotromanića bila je povezana s vodećim i poznatim vladarskim i plemićkim porodicama tog vremena. Rođen je oko 1338. godine, a već kao mladić sa 15 godina pruzeo je vladarsku poziciju, te dobio titulu bosanskog bana 1353. godine, a od 1377. godine krunisan za prvog bosanskog kralja. Bio je veliki vladar, historijska ličnost o kojoj su ispisane mnoge stranice, a o njegovoj spretnosti vođenja države imamo samo riječi hvale i divljenja. O njegovoj veličini i ličnosti do sada smo pisali želeći ukazati na značaj i procvat bosanske države i položaj našeg grada i okoline u tom periodu i za vrijeme njegove vladavine.
Svojim činom krunisanja Tvrtko I Kotromanić učinio je grad Visoko kraljevskim gradom, brendom na koji je danas ponosan svaki Visočanin. Ponosni smo i na to da su ovim tlom koračali veliki bosanski banovi i kraljevi, velikani, knezovi, te najutjecajnije ličnosti srednjovjekovnog perioda. Svojom smrću iza sebe je ostavio veliki trag, veliku ostavštinu, vojnu, ekonomsku, teritorijalnu i političku moć Bosne, stabilnost, duhovni i kulturni napredak. Svoj posljednji smiraj našao je upravo na visočkom tlu, u našim Arnautovićima, lokalitetu Mili, gdje je otkrivena i pronađena kraljeva grobnica, ostaci kralja Tvrtka I, otkrivena 1909. godine. Prva arheološka iskopavanja na lokalitetu Mili vršena su 1909. i 1910. godine od strane Karla Patscha, kustosa Zemaljskog muzeja, koji je tom prilikom otkopao ostatke crkve i dio groblja. Međutim ti podaci i dokumentacija, koja je tada otkrivena nije objavljena, niti stručno dokumentovana i pohranjena u muzejskoj arhivi, tako da se tom iskopavanju u tom vremenskom periodu nije pridavao veliki značaj.
Tek nakon nekoliko decenija, prilikom inventarisanja muzejske građe i materijala, pronađena je Patschova dokumentacija, te ostali materijal koji je prilikom arheoloških iskopavanja u Milima prikupljen. To je potaknulo tadašnje kustose, historičare i arheologe Zemaljskog muzeja u Sarajevu, a kasnije i Zavičajnog muzeja u Visokom da se detaljnije pozabave nalazima iz Arnautovića. Posebno sretne okolnosti su da su ti nalazi koji su pronađeni u prvoj deceniji 20. stoljeća sačuvani u zbirkama Zemaljskog muzeja, što se kasnije analizama ustanovilo da pripadaju arheološkom materijalu iz Arnautovića. To su predmeti koji se odnose na nakit, brokatnu tkaninu, te pronađeni detaljni Patschov plan otkopanih ostataka crkve i groblja. Osim samog plana i izgleda ostataka crkve, njenih najstarijih dijelova, gotičke i romaničke, te otkrivenih više desetina grobova, za nas, kao i za cjelokupnu bosanskohercegovačku javnost, najvažnije je bilo otkriće ostataka kraljevske grobnice, te nalaza koji su pronađeni u njoj.
Na osnovu nalaza, zapisa, izvještaja, sačuvanih fragmenata, potvrđena je činjenica da se radi o mrtvačkom sanduku s Tvrtkovim skeletom, prekrivenim brokatnim plaštom, iznad kojeg je stajao stećak. U grobnici je ukupno pronađeno osam skeleta, gdje su uz Tvrtka I najvjerovatnije sahranjeni i uži članovi njegove porodice, odnosno dinastije. Osim dijelova brokatnog platna sa grbom, u grobnici je pronađen i nakit, od kojih se posebno izdvajaju zlatni prstenovi. Ovo dragocijeno arheološko blago čuva se u posebnom odjeljenju Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, te se može vidjeti u njihovoj stalnoj muzejskoj postavci, koja se odnosi na srednjovjekovni period. Historijski podaci upućuju na to da je na lokalitetu Mili, u crkvi sv. Nikole pokopan i ban Stjepan II Kotromanić, Tvrtkov stric, obzirom da je on sagradio, odnosno obnovio crkvu pa se smatra da je po njegovoj želji tu i pokopan. Sve ovo ukazuje na činjenicu koliki je historijski značaj lokaliteta Mili ne samo za naše Visoko, nego i za cijelu državu.
No, uvijek se pitamo da li smo dovoljno svjesni toga? Da li smo svjesni da je svaki period naše prošlosti dio našeg identiteta, dio bogate historije i kulture Visokog, te svaki taj period ne smijemo minimizirati, a pogotovo zapostaviti. Ti materijalni dokazi, pokretno i nepokretno kulturnohistorijsko naslijeđe su naše neprocijenjivo bogatstvo, bogatstvo našeg grada. Svaki historijski period ima svoje posebnosti, jer šta bi bio grad bez kulture, bez pridavanja značaja prošlosti i njegovanja kulturnih vrijednosti, bez poznavanja i očuvanja kulture i tradicije svojih predaka?
Gajimo kulturu sjećanja na sve osobe, pojedince, tekovine, posebno one teške periode iz moderne historije naše države, da bismo izvukli pouke za našu bolju i svjetliju budućnost, na sve one koji su doprinjeli očuvanju i stabilnosti naše države, našeg grada, jer to je naša obaveza radi nas i generacija koje dolaze.
Amela Jusufović / Visoko.co.ba
