Predugo sam razmišljala kako da započnem ovaj tekst.
Kako god da napišem neki bi me direktno shvatili, a malo njih bi razumjelo o čemu govorim. Naime, živimo u okrutnoj okolini gdje se previše priča a zaista se malo zna. Mi smo jedna korica od bezbroj stranica, a osuđivani smo na osnovu nje.
O nepravdi se priča puno, ali se ne primjenjuje u praksi. Svi bi željeli biti pravedni, ali samo smo na balu pod maskama. Svako je izabrao šta želi da bude, dok mu ostali vjeruju, a time nisu pravedni već samo primjenjuju prevaru.
Dobrodošli ljudi u 21. prvi vijek. Mi smo za ljude ono što oni žele da vide, nažalost. Često se sjetim pjesme Marčela “Čep” gdje kaže: “Ja sam čovjek čep i nisam superheroj nego žrtva”. Ne, on nije žrtva, nije na to mislio. On je za vas ono što vi zapravo želite da bude. Ako vas poštuju, poštujte i vi njih. Ako vas ne poštuju, i dalje ih poštujte.
Ne dozvolite da tuđa djela utiču na vaše ponašanje. Ipak vi predstavljate sebe, ne druge. I kad shvatite da ste ponosni što s vama ne može svako…
Niste vi za svakoga, još manje vam treba svako.
