U toku ove sedmice pisali smo da je zaključen stečajni postupak nad društvom JP “Radio i televizija” d.o.o. Visoko i da ovo preduzeće više ne postoji i briše se iz svih registara.
Danas vam prenosimo u cjelosti “Zapisnik o nastavku glavne rasprave sastavljen kod Općinskog suda u Zenici dana 29.11.2021. godine” koji možete pročitati u nastavku i saznati ko je odgovoran, kako je propalo, te kako se na kraju i ugasilo JP RTV Visoko.
“Z A P I S N I K
O nastavku glavne rasprave sastavljen kod Općinskog suda u Zenici
dana 29.11.2021. godine u 10,00 sati
SASTAV SUDA:
Sudija: Belma Kokić
Zapisničar: Emira Behlić
PRAVNA STVAR:
Tužitelj: Jusufbegović Irma i dr.
Tuženi: 1. Javna ustanova Centar za kulturu, sport i informacije Visoko
2. Javno preduzeće „RADIO I TELEVIZIJA“ Visoko d.o.o. Visoko u stečaju
Radi : pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika Javno preduzeće „RADIO I TELEVIZIJA“ Visoko d.o.o. Visoko-u stečaju
v.sp. 317.531,03 KM
Nastavlja se glavna rasprava.
Glavna rasprava je javna.
Objavljuje se predmet raspravljanja.
Predmet raspravljanja je zahtjev tužitelja da sud utvrdi da su bez pravnog dejstva pravne radnje tuženih, odnosno, pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika na štetu stečajnih povjerilaca. Kao vrijednost spora određen je iznos od 317.531,03 KM
Po oglašenju pravne stvari u 10,00 sati pristupaju
Za tužitelje: tužitelji Alen Jazić i Eldar Čohodarević u pratnji punomoćnika Nusmira Huskića, advokat iz Sarajeva, punomoć u spisu
Za prvotuženog: punomoćnik Goran Dragović, advokat iz Sarajeva, punomoć u spisu i zastupnik po zakonu Amila Koso, direktor, identitet utvrđen uvidom u l.k. broj: 4K13070A8
Za drugotuženog: niko, uredno obaviješten
Konstatuje se da su u sud pristupili svjedoci:
Mensura Alibegović, identitet utvrđen uvidom u l.k. broj: 4K0M00M94
Konstatuje se da je pristupio vještak Jasmin Šarić iz Zenice.
Konstatuje se da je zastupnik po zakonu za drugotuženog stečajni upravni Ramić Husein telefonskim putem obavijesti sud da je u lošem zdravstvenog stanju, da nije u mogućnosti pristupiti na ročište, te je u formi mail-a dostavio završnu riječ za koju predlaže da čini sastavni dio zapisnika kao i nalaze.
Konstatuje se da sud upućuje svjedoka van sudnice, te će isti biti pozvan tokom postupka radi saslušanja.
Na upit suda da li postoji mogućnost zaključenja sudske nagodbe, parnične stranke izjaviše da u ovoj fazi postupka ne postoji.
Punomoćnik tužitelja ukratko izlaže tužbu i iznosi:
Ostajem u cijelosti kod svih činjeničnih navoda iz tužbe kao i kod postavljenog tužbenog zahtjeva te svih predloženih dokaza.
Punomoćnik prvotuženog ukratko izlaže odgovor na tužbu i iznosi:
Tuženi u cjelosti ostaje kod odgovora na tužbu i predloženih dokaza.
Nastavlja se dokazni postupak.
Čita se nalaz i mišljenje vještaka informatičke struke u ličnosti Šarić Jasmina iz Zenice, od 01.11.2021. godine, te vještak izjavljuje da ostaje kod nalaza.
Punomoćnik tužitelja postavlja pitanje za vještaka:
Pitanje: Koliko sam ja shvatio bile su tri metode načina izrade nalaza pa da nam objasnite iz kojeg razloga ste izabrali troškovnu metodu prilikom izrade nalaza i mišljenja?
Odgovor : Kako u ostalim metodama postoji jako puno parametara a koje nije bilo moguće utvrditi a koje su između ostalog koje utiču na vrijeme smetnje i rizik za dobijanje dozvole kao i ostale, vještak se odlučio da izvrši procjenu tržišne vrijednosti na osnovu troškovnik obračuna ili troškovne metode na fer osnovi što znači da u istu nije uračunao unaprijed navedene parametre.
Pitanje: Da li bi ti parametri uticali na veći iznos?
Odgovor :Parametri mogu promijeniti kao što sam već i naveo u mišljenju u velikoj mjeri iznos zbog toga što nekome a u konkretnom slučaju dozvole za rad a koja nije bila moguće se izdati na bilo koji drugi način, mogu znatno povećati iznos odnosno njenu vrijednost. To znači da parametri a koji se konkretno odnose na način i mogućnost dobijanja dozvole a koja u tom momentu nije mogla se dobiti zbog toga što nije bilo slobodnih frekventnih opsega može uticati na vrijednost u velikoj mjeri.
Pitanje: Je li to znači da se JU za centar i kulturu nije mogla obratiti RAK-u sa zahtjevom za dobijanje dozvole za radijsko i televizijsko emitovanje?
Punomoćnik prvotuženog prigovara postavljenom pitanju jer smatra da se radi o pravnom pitanju
Sud donosi
RJEŠENJE
Dopušta se postavljeno pitanje.
Odgovor :Vještak je u svom nalazu u tačci 4. napisao da je uvidom u pravilo 55/ 11 o pružanju audio-vizuelnih medijskih usluga utvrdio da se dozvola za televizijsko emitovanje koje se vrši putem zemaljske radio difuzije dodjeljuje isključivo putem javnog poziva, što znači da se nije moglo obratiti za dobijanje dozvole.
Pitanje: Je li bilo slobodnih frekvencija s obzirom da ste bili u RAK-u?
Odgovor :Prilikom uviđaja na licu mjesta a u razgovoru sa Emirom Povlakićem, šefom odsjeka za audio vizuelne medijske usluge i Jasmina Imamovića, šefa odsjeka za koordinaciju i saradnju sa nosiocima dozvola, vještak je dobio informacije da tada a to je 2011. godine mislim do danas ne postoje slobodne frekvencije za raspisivanje javnog poziva.
Punomoćnik tužitelja nema pitanja za vještaka ni primjedbi na nalaz vještaka
Punomoćnik prvotuženog postavlja pitanje vještaku:
Pitanje: Da li je i koliko ovo vještačenje bilo složeno za vas kao vještaka?
Odgovor: Ostajem pri navodu koje sam na veo na strani 2 nalaza da se radi o složenom vještačenju
Pitanje: Da li ste ikada ranije imali priliku da vještačite ovakav predmet u smislu dozvola RAK-a?
Odgovor :U smislu dozvola regulatorne agencije ne, ali se na isto primijenila metoda procjene kao da se radi o procjeni softvera jer se radi o nematerijalnom odnosno neopipljivom ali jako bitno utiče na vaš rad i primijenjena je ista metodologija.
Pitanje: Ako sam razumio vi povlačite paralelu između softvera koji se mogu nadograditi, koji se nalaze na slobodnom tržištu koji su pogodni za prodaju, kupovinu i stavljanje u promet sa dozvolom Regulatorne agencije koja se izdaje na rok od 10 godina i kojom se ni na koji način ne može prometovati?
Odgovor : Ja nisam rekao da je isto, ali sam rekao da su primijenjene iste metode zbog toga što postoji zajedničke i paralelne tačke sa kojim se mogu uporediti, a to su rok trajanja i materijalna prihodovna dobit koristeći istu.
Pitanje: Da li možemo uporediti jedan softver koji koristi neka tehnološka kompanija visoko profitabilna u BiH sa dozvolom RAK-a koju koristi RTV Visoko i koja se u tom trenutku nalazi u jednom teškom finansijskom stanju?
Sud donosi
RJEŠENJE
Ne dopušta se postavljeno pitanje jer je vještak već odgovorio da nije poredio softver i dozvolu nego da je samo koristio iste metode.
Pitanje: Da li ste utvrdili da se ovo pravilo 55 / 2011 ustvari odnosi samo i isključivo na sticanje novih dozvola i to putem javnih poziva a ne na njihov prenos?
Odgovor : nisam se upuštao u pravnu ocjenu samo sam pročitao dokumente Rak-a da bi mogao utvrditi pravo stanje radi izrade nalaza a s obzirom na vaše postavljeno pitanje kažem vam da ne možete dobiti dozvolu za prenos i emitovanje radio-televizijskog signala
Punomoćnik prvotuženog nema pitanja za vještaka a prigovara na nalaz u cjelosti posebno prigovara na dvije korištene metode a to je troškovni metod i tržišni metod obzirom da su proizvoljni te da su korištene metode do te mjere uopštene da su u konkretno situaciji neprimljenljive. Također prigovaram na činjenicu da je vještak koristio iste parametre za procjenu softvera sa jedne strane i dozvola RAK-a sa druge strane obzirom da se u finansijskom, prihodovnom, tržišnom smislu radi o neuporedivim kategorijama. Dodatno prigovaram i na dijelove nalaza i mišljenja iz tačke 2. koji se tiču na određeni način pravne analize akata RAK-a i to na pogrešan način.
Vještak izjavi da ostaje kod troškovnika.
Uz dozvolu suda vještak napušta sudnicu.
Saslušava se svjedok Mensura Alibegović kći Ibre, rođena 1954. godine, nastanjena na adresi Naselje Luke B1,Visoko.
Svjedok se upozorava da je pred sudom dužna govoriti istinu o onome o čemu bude upitana i da davanje lažne izjave predstavlja krivično djelo, te da nije dužna odgovarati na pitanja koja bi je izložila krivičnom gonjenju.
Na pitanja punomoćnika tužitelja svjedok odgovara kao slijedi:
2017. godine bila sam zaposlena kao direktor Javne ustanove Centar za kulturu i edukaciju do odlaska mog u penziju do decembra 2018. godine. U penziji sam od januara 2019. godine. ja se ništa nisam pitala, Općina Visoko je bila osnivač i imala sam upravni nadzorni odbor koji je odlučivao o svemu onome što je osnivač htio i želio da uradi. Ja sam to naknadno saznavala i nisam ni u šta bila uključena. Dopuna djelatnosti je izvršena krajem 2017. godine jer je osnivač to htio koji je razlog bio ja ne znam. Mislim da je pokrenut stečajni postupak JP RTV Visoko jer je navodno trebalo da bude u sastavu JU Centar za kulturu i edukaciju. Centar je trebao da preuzme ulogu emitera. Tada je Centar imao tri zaposlenika, ja ,domar i spremačica. To je tako bilo do prelaska odnosno te integracije, ja nisam znala ni koliko ima uposlenih u tom javnom preduzeća a onda kada su preselili u JU Centar za kulturu i edukaciju koja se kasnije pretvorila u Centar za kulturu i sport. Sve su to razlozi iz kojih je došlo do dopune djelatnosti. Sve se to dešavalo u martu 2018. godine tada sam ja imala prve informacije, ono što znam to sam čula u kuloarima, niko me nije pozvao u kabinet da mi kaže namjeru i šta želi. Učestvovala sam u prenosu dozvola i to je bilo u martu 2018. godine, JP RTV Visoko sa direktoricom Almom Šahinović i po naređenju osnivača sam sa njom učestvovala u prenosu dozvola. Ne mogu se sjetiti kada se započelo sa emitovanjem jer sam jedva čekala da odem u penziju i riješim se tih problema. Znam da je osnivač imao svog savjetnika gospodina Reufa Herića koji je bio nadležan za obavljanje svih poslova kada je u pitanju RTV Visoko. Ne mogu da se sjetim da li je Alma Šahinović prešla da radi u JU Centar za kulturu i edukaciju ili je po naređenju osnivača obavljala te poslove, stvarno ne mogu da se sjetim. Znam da su neki ljudi prešli a da neki nisu te da su ostali bez posla. Mislim da je 5 ili 6 ljudi ostalo bez posla. Ja nisam obavještavala RAK o prenosu dozvola nego je to sve vršio Reuf Herić. Ja sam samo stavljala potpis i pečat na ono što se od mene tražilo. JU Centar za kulturu i edukaciju se nalazila na adresi Alije Izetbegovića dok je na drugoj adresi postojao još jedan odjel na adresi Prijeko, tamo nisam išla i ne znam šta se tamo dešavalo i ne znam da li je Alma Šahinović bila urednica, ako piše to na papiru da je postavljena znači da je bila zaposlenik. Ja joj nisam isplaćivala platu, ja sam bila na grantu , platu je isplaćivala Općina. I meni je Općina isplaćivala platu. Mi smo imali svog računovođu kojem sam ja dostavljala naloge za isplatu plaća zaposlenicima. Program je emitovan i 30.04.2018. godine, i u tom periodu emituje JP RTV Visoko koja je bila u sastavu JU Centar za kulturu. Reuf Herić je dogovarao sa osnivačem, RAK-om, ko treba da ostane, ko ne treba, ko treba da radi i šta. On je doveo stečajnog upravnika i sa njim razgovarao u mom prisustvu nakon čega sam rekla da ne želim više da stečajni upravnik dolazi jer nisam upoznata od početka o čemu se tu radi. Nakon prelaska radnika kod nas ja nisam razgovarala sa stečajnim upravnikom, nazvala sam Reufa i rekla mu sve ste vi to dogovarali i vi s njim i razgovarajte. Ja sam morala potpisivati i u jednom momentu sam htjela ići u prijevremenu penziju zbog tog haosa. Neki su radili svoj posao, dok su neki drugi sve to preturali, određivali ko će nastaviti raditi, ko neće, tako da mi je to smetalo sve. Ljudi su okretali glavu jer su mislili da sam ja za to odgovorna. Niko mi nije rekao da će pokrenuti stečajni postupak i da će pretvoriti u JU Centar za kulturu i edukaciju. Kao kroz maglu se sjećam da sam 15.05.2018. godine poslala poziv za zapošljavanja određenog broja ljudi jer je planirano da zaposlenici RTV Visoko nastave radni odnos u Centar za kulturu i sport. Nisam prisustvovala nikakvom sastanku u vezi prenosa dozvole ma kojoj su bili prisutni osnivač i RTV Visoko te mi nije uopšte poznato da su održavani takvi sastanci u februaru 2018. godine. ne mogu da se sjetim šta je sadržaj dokumenta Mini poslovni plan sa projekcijom prihoda i rashoda iz decembra 2017. godine. nakon toga kada je počelo emitovanje mislim da nije povećana zarada ali mislim da su uspjeli pokriti troškove održavanja objekta. Znam da su radili na uređenju unutrašnjeg dijela sa konferencije i seminare, pravili su boksove za radio i za tv emitovanje i mislim da su od prihoda sve to finansirali. Oni su imali podračun Centra za kulturu ( mislim nisam sigurna), a tim novcem su raspolagali sve preko Centra, a kada govorim oni mislim na 19 zaposlenika RTV Visoko koji su prešli u JU Centar za kulturu zajedno sa osnivačem. Na taj podračun išli su novci od reklama i sl. Plaće radnicima pa i tih 19 išle su preko jedinstvenog računa i bile su redovne a taj jedinstveni račun bio je vlasnik centra. Jasmina Lemeš je bila uposlenica i predsjednica upravnog odbora JU Centar za kulturu i informisanje u periodu od maja, juna 2018. godine, po naređenju osnivača. Ne znam kada je imenovana. Prije nego što je prešla bila je na RTV Visoko u marketingu. Dok je bila u RTV Visoko mislim da je bila i kod nas u upravnom odboru, ne dugo, ali mislim da jeste. Ona je potpisivala zapisnik Upravnog odbora, da li je tamo šta kao predsjednica potpisivala ja ne znam. Ja sam bila zapisničar, znači sve ono što su smislili, kažu kada je upravni odbor da to riješe. Nisam imala pravo glasa. Nije imala pravo na potpisivanje računa, faktura i virmana RTV Visoko. Prvi put čujem da je potpisivala račune RTV Visoko. Ne znam da li iko osim nje obavljao funkciju u RTV Visoko i u Centar za kulturu.
Punomoćnik tužitelja nema više pitanja za svjedoka, ne prigovara iskazu svjedoka.
Na pitanja punomoćnika prvotuženog svjedok odgovara kao slijedi:
Osnivač i vlasnik JU Centar za kulturu je bila Općina Visoko. Odluku o reorganizaciji je mogao donijeti odluku Općina Visoko. JU Centar za kulturu to nije mogla odlučiti samostalno. Odluku o prenosu dozvole sa RTV Visoko na Centar za kulturu opet nije mogla donijeti samostalno JU Centar za kulturu. JU Centar za kulturu sukladno aktima koji su postojali ne znam da li je mogla odbiti prenos takve dozvole. Znam da je RAK odlučuje o prenosu dozvole i sjećam se toga. Poznato mi je da je moralo ispuniti neke kvalitativne i kvantitativne uslove od strane svih sudionika kako bi RAK odlučio o prenosu dozvole. S obzirom da je osnivač imao namjeru da učini to što je učinio vjerovatno je angažovao spoljnog saradnika koji je nekad davno obnašao funkciju direktora Q radia i mislim da je neke 97. ili 98. godine bio direktor RTV Visoko i bio je upoznat i nije bez razloga bio postavljen za spoljnog savjetnika da se bavi tim poslovima. Ja tačno ne mogu da se sjetim ali mislim da je moralo Općinsko vijeće moralo dati konačnu odluku i mislim da je dalo.
Punomoćnik prvotuženog nema više pitanja i ne prigovara iskazu.
Punomoćnik tužitelja ima dodatna pitanja za svjedoka na koja svjedok odgovara kako slijedi:
Ja kao direktorica prije nego je dozvola prenesena zvanično nisam imala informacije o lošem poslovanju RTV Visoko ali sam to znala iz sredstava javnog informisanja da se nalazi u teškoj situaciji, da imaju dugovanja i to je bilo prije 2012. godine, pričalo se, znalo se. Reuf Herić mi nije nikada prezentovao punomoć ili bilo kakvo ovlaštenje da može nastupati kao spoljni savjetnik, znala sam da ga je postavio osnivač, samo ja nisam dobila nikad napismeno. Meni kao direktoru data su ovlaštenja ali sa ograničenjima, zaposliti nisam mogla niti slučajno. Kada je u pitanju finansiranje nisam mogla raspolagati novcem. Nema nikakav trag ili dokument iz kojeg je proizilazi da mi je upravni odbor ili osnivač kao direktoru dao neki akt na odlučivanje da li da se po njemu postupi ili ne. Oni na sjednicama upravnog odbora vjerovatno jesu razgovarali o mogućnosti prenosa dozvola. Ja tvrdim da nisam imala pretnji, to što sam se ja osjećala privatno loše to je moja stvar. Konkursna procedura po pozivu iz maja 2018. godine koliko ja znam nije bila. Sjećam se samo jednog papira na kojem su bila imena i prezimena radnika RTV Visoko i zaokružena imena radnika koji će biti radnici JU Centar za kulturu i informisanje. Nakon toga dobila sam gotove ugovore o radu koje sam ja potpisivala, znala sam ja da to nije bilo u skladu sa zakonom ali kako je tako je bilo.
Punomoćnik tužitelja nema više pitanja za svjedoka, ne prigovara iskazu svjedoka.
Punomoćnik prvotuženog ima dodatna pitanja za svjedoka na koja svjedok odgovara kako slijedi:
Nije mi poznato da li je u tim postupcima učestvovao pravobranilac.
Punomoćnik prvotuženog nema više pitanja niti prigovara iskazu svjedoka.
Svjedok ne potražuje troškove postupka.
Uz dozvolu suda svjedok napušta sudnicu.
Konstatuje se da je dokazni postupak završen.
U završnom izlaganju punomoćnik tužitelja izjavi:
Tužitelji, kao stečajni povjerioci koji imaju potraživanja prema stečajnom dužniku, su u potpunosti dokazali osnov i visinu tužbenog zahtjeva od 8. juna 2020. godine, a što proizilazi iz odredaba Zakona o stečajnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, kao i svih izvedenih dokaza u toku postupka, zbog čega predlaže da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.
Tužbom od dana 8. juna 2020. godine tužitelji su predložili da sud nakon provedene rasprave i izvođenja predloženih dokaza donese presud, odnosno alternativno usvoji, kako slijedi, da sud utvrdi da su bez pranog učinka pravne radnje tuženih, odnosno da poništi pravne radnje tuženih koje su bez pravnog učinka prema stečajnoj masi, a kojima je izvršen prenos i sticanje Opće dozvole da radijsko emitovanje koje se vrši putem zemaljske radiodifuzije i Dozvole za televizijsko emitovanje koje se vrši putem zemaljske radiodifuzije sa drugotuženog – stečajnog dužnika na prvotuženog, da utvrdi da su bez pravnog učinka pravne radnje, odnosno poništi pravne radnje iz ugovora o kupoprodaji zaključenog između tuženih, ili isplati novčanu protuvrijednost za prenos prava korištenja predmetnih dozvola u vrijednosti do 317.531,03 KM.
U toku dokaznog postupka izvođenjem materijalnih dokaza utvrđeno je da je dana 22. juna 2018. godine otvoren stečajni postupka Javnog preduzeća „RADIO I TELEVIZIJA“ Visoko d.o.o. Visoko – nesporno, a prijedlog za otvaranje podnesen 8.3.2018.godine – u skladu sa čl. 81 Zakona o stečaju, sve radnje poduzete u periodu od 8.9.2017.godine do 8.3.2018.godine su predmet pobijanja.
Tužitelji su dokazali opće uslove pobijanja prema članu 80. i 81. Zakona o stečajnom postupku Federacije BiH (u daljem tekstu Zakon). Prema naprijed navedenim članovima, tužitelji pobijaju pravne radnje koje su preduzete prije otvaranja stečajnog postupka kojim je poremećeno ravnomjerno namirenje povjerilaca, radnje koje su dovele do toga su radnje preduzete u posljednih šest mjeseci prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, a u to vrijeme poduzimanja radnji stečajni dužnik je bio platežno nesposoban, a povjerioci su znali za platežnu nesposobnost JP RTV Visoko (nesporno, svi svjedoci potvrdili, opće poznato u Visokom, bilo javno dostupna informacija). Također, prema članu 81. stav 1. Zakona lice koje je sa stečajnim dužnikom bilo povezano u vrijeme preduzimanja pravne radnje, a u skladu sa odredbom člana 87. Zakona, pretpostavlja se da je znalo za nesposobnost plaćanja ili prijedlog za otvaranje stečajnog postupka.
Shodno članu 85. stav 4. Zakona o stečajnom postupku Federacije BiH, tuženi je pasivno legitimisan i lice je sa kojim je stečajni dužnik zasnovao pravni odnos prije otvaranja stečajnog postupka, a zbog kojih radnji je svjesno došlo do umanjenja imovine stečajnog dužnika prema članu 87. stav 2. tačka 1. i 2. Zakona u kojem je navedeno da se povezanim licima stečajnog dužnika ili pravnog lica smatraju članovi upravnih i nadzornih tijela i lično odgovorni članovi stečajnog dužnika, kao i lica koja u kapitalu stečajnog dužnika učestvuju sa više od 10 % i lice ili društvo koje zbog svoje položajno-pravne ili radno-ugovorne veze sa stečajnim dužnikom imaju priliku biti upoznati s privrednim položajem stečajnog dužnika. Provođenjem materijalnih dokaza i dokaza saslušanjem tužitelja kao parnične stranke i svjedoka utvrđeno je da je osnivač stečajnog dužnika ujedno i osnivač tuženog, te između navedenih postoji veza u smislu člana 87. Zakona, a iz čega proizilazi pasivna legitimacija tuženog usljed postojanja pobojnih pravnih radnji.
Tužitelji su u toku postupka nakon provođenja dokaza utvrdili osnovanim svoj tužbeni zahtjev u pogledu pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika koje je on preduzeo prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka sa namjernom da se izbjegnu obaveze prema stečajnim povjeriocima, a za koje je druga strana, odnosno tuženi znao i bio upućen u vrijeme preduzimanja radnji za namjeru stečajnog dužnika kojem prijeti nesposobnost za plaćanje i da se preduzimanjem takvih radnji oštećuju stečajni povjerioci. Istovremeno, tuženi je poduzeo niz pripremnih radji kako bi omogućio sticanje imovine i koristi u tom periodu (vršio dopunu djelatnosti pred ovim sudom, upustio se u postupak prenosa dozvola pred RAK-om, vršio i učestvovao u procjeni imovine ključne za emitovanje, preuzeo imovinu za emitovanje, slao RAK-u dopise da je otpočeo emitovanje iako u to vrijeme nije imao tehničke kapacitet da emituje, „preuzeo“ radnike ključne za emitovanje, odnosno sve radnje potrebne za nastavak obavljanja usluga RTV emitovanja).
Prema tome osnovna svrha prava pobijanja u stečaju je da se zaštite stečajni povjerioci i da se obezbijedi ravnomjerno namirenje svih stečajnih povjerilaca, jer, osnovno je pravilo stečajnog postupka da su svi stečajni povjerioci ravnopravni i da se namiruju ravnomjerno iz stečajne mase, te da se osujete i kazne nesavjesni povjerioci koji su s namjerom poduzimali radnje u cilju oštećenja drugih povjerilaca.Time, tužitelji su iskoristili svoje pravo i podnijeli tužbeni zahtjev sa ciljem da se pravne radnje stečajnog dužnika opozovu i da se učini da nemaju pravnog djestva prema povjeriocima, odnosno da se vrati u stečajnu masu sve što je iz nje izašlo, a nije trebalo, odnosno da se vrati u nju ono što nije ušlo zbog učinjenih pravnih radnji, a trebalo je da uđe. Tužitelji pobijanjem teže da se pravnoj radnji oduzme dejstvo u onom obimu za koliko su njome oštećeni povjerioci, kako bi im se omogućilo što povoljnije namirenje njihovih potraživanja koja su nastala u predstečajnom stanju insolventosti dužnika, odnosno da se vrati sva imovina, korist, prava (nematerijalna), dozvole oduzete i prenesene u spornom periodu 6 mjeseci prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka. Tužitelji su u toku postupka dokazali da se prenos dozvole za RTV emitovanje vršio planski, na štetu budućih stečajnih povjerilaca, kako bi se onemogućila naplata njihovih potraživanja u stečajnom postupku koji je već na kraju 2017. godine bio sasvim izvjestan, a u skladu sa nalazom vještaka evidentno je da predmetna dozvola ima vrijednost i bez nje prvotuženi ne bi mogao obavljati emitovanje a niti je mogao na „tržištu“ pribaviti dozvolu, niti drugim putem dobiti dozvolu od RAK-a. Čak i pored izvjesnosti da će stečajni postupak na dužnikom biti pokrenut tokom provođenja istog, stečajni dužnik bi mogao obavljati svoju djelatnost, ali samo uz posjedovanje dozvola za RTV emitovanje čiji prenos se izvršio na tuženog prije pokretanja stečajnog postupka. Prema izjavi tužitelja Jazić Alena kao parnične stranke isti je izjavio da je RAK dana 20. februara 2018. godine, izdalo Rješenje o prenosu dozvola i frekvencija (Rješenje o prenosu opće dozvole za radio emitovanje i dozvole za TV emitovanje), a da radnici JP RTV Visoko o istom nisu bili obaviješteni od strane svojih nadređenih, te su i dalje obavljali svoje radne aktivnosti, a sve bez važeće dozvole za rad. Također je izjavio da je dana 7. marta 2018. godine održana druga tematska sjednica Gradskog vijeća Visoko, a čiji je stvarni vlasnik imovine Gradsko vijeće, dalo saglasnost o prijenosu dozvola iako su već prenesene Rješenjem RAK-a od 20. februara 2018. godine. Gore navedeni iskaz tužitelja potvrđuje saslušanje svjedoka Omerbegović Zekije, a koja je 2017. i 2018. godine radila na mjestu sekretara Gradskog vijeća Visoko, te je u svom iskazu iznijela da je 7. marta 2018. godine organizovana posebna tematska sjednica kada je na dnevnom redu na prijedlog načelnice predložen prijedlog zaključka o davanju saglasnosti za prenos opće dozvole za emitovanje sa RTV Visoko na Javnu ustanovu centar za kulturu i sport. Ista navodi da je Gradsko vijeće osnivač ovih ustanova i gradonačelnica je predložila da da saglasnost organima preduzeća da izvrši prenos sa televizije na ustanovu, te da ne zna da li se to moglo uraditi samostalno bez saglasnosti Gradskog vijeća.
Na pitanje tužitelja svjedok Omerbegović je izjavila da RTV Visoko nije Gradskom vijeću dostavilo prijedlog za otvaranje stečajnog postupka i prodaju imovine, također je izjavila da kroz materijal niti njoj, a niti Gradskom vijeću nije bilo poznato da je načelnica u januaru 2018. godine dala saglasnost za prenos dozvole sa RTV Visoko na JU Centar za kulturu i sport.
Prema izjavi i saslušanju svjedoka Alibegović Mirsada koji je bio predsjednik nadzornog odbora RTV Visoko, isti je prvobitno izjavio na pitanje punomoćnika prvotuženog – JU Centar za kulturu sport i informisanje Visoko da je u periodu 2017. – 2018. godine bio predsjednik nadzornog odbora, a zatim na pitanje punomoćnika tužitelja da je od 2015. do početka 2018. godine da je bio predsjednik nadzornog odbora čim je prenesena dozvola, te da se na sjednici vijeća u martu mjesecu 2018. godine razmatralo pitanje prenosa dozvola, te da su navedenu informaciju dobili od direktorice. Prema iskazima saslušane parnične stranke i saslušanih svjedoka jasno je da je dozvola prenesena dana 20. februara 2018. godine kada je RAK izdao Rješenje o prenosu, a da je sjednica vijeća održana u martu 2018. godine, tj. nakon izdavanja predmetnog Rješenja. A što je predstavljalo imovinu koja bi bila od važnosti za nastavak obavljanja poslovne djelatnosti stečajnog dužnika, tj. dozvola za RTV emitovanje, kao najvažnija imovina bez koje stečajni dužnik ne može izmiriti potraživanja stečajnih povjerilaca.
Što se tiče prodaje imovine RTV Visoko koja je inicirana u periodu neovlašteno pokrenute procedure oko prijenosa licenci i dozvola, te je zbog takve procedure stvorena situacija u kojoj se nalazi dužnik, čime se pokušava opravdati rasprodaja cjelokupne imovine koja je bila upotrebljiva, te prenos dozvole koja je imala svoju vrijednost – a prema nalazu i mišljenju vještaka Jasmin Šarić od 1. novembra 2021. godine. Prodaja imovine je pokrenuta bez odobrenja Skupštine povjerilaca, čime je direktorica RTV Visoko grubo prekoračila data joj ovlaštenja, a takva radnja je dovela do stanja tzv. materijalnog stečaja, koje ne nastupa odjednom, a koja je rezultirala platežnu nesposobnost koja vodila i odvela dužnika u stečaj, te onemogućila dalje obavljanje osnovne djelatnosti – emitovanje RTV programa zbog nepostojanja čak ni tehničkih uređaja nužnih za emitovanje. Činjenjem radnji iznesenih u tužbi i provedenim dokazima, zbog pobojne pravne radnje došlo je do umanjenja imovine stečajnog dužnika, a time se povećala njegova pasiva. Obzirom da je došlo do poremećaja principa ravnomjernog namirenja tužitelja, kao povjerilaca, stečajnog dužnika. A do poremećaja ravnomjernog namirenja došlo je tako što su tužitelji oštećeni umanjenjem dužnikove imovine, koja je trebala biti sadržana u stečajnoj masi. Sve provedene radnje sa ciljem umanjenja imovine dužnika učinjene su u kritičnom periodu tj. prije pokretanja stečajnog postupka, odnosno šest mjeseci prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, čime su isti i svaki takav postupak nezakoniti. Iz iskaza današnjeg svjedoka Mensure Alibegovišć nesporno je tužitelj dokazao čak i povezanost stečajnog dužnika sa prvotuženim proboj upravnih organa kod oba pravna lica kao i svijesti namjere da se izvrši prenos dozvole, imovine i dr. materijalnih sredstava na prvotuženog. Činjenica da se svjedok pozivao na odgovornosti osnivača nije ključna ili odlučujuća u ovom postupku jer je ista bila lice za zastupanje, ista je jasno svjedočila da ne postoji pisani trag osnivača upućen njoj direktno u cilju prenosa dozvole i imovine, naprotiv izvjesno je da je takav postupak vođen površno , nezakonito pod uticajem lica koje je svjedok naveo a sve na štetu stečajnog dužnika i njeogvih povjerilaca iz iskaza svjedoka proizilazi da su prenesene dozvole čak i ostvarivale dobit nakon što je prvotuženi započeo emitovanje programa, i to pod još nerazjašnjenim okolnostima, datumima i vremenskom okviru stvarnog i pravnog prenosa dozvole, ali je evidentno da je takov emitovanje ostvarivalo prihode i da su iz takvih prihoda plaćani svi porezi, plate i doprinosi pa čak i režijski troškovi za svih onih 15-19 radnika koji su nastavili poslove kod prvotuženog. Iz navedenog se izvodi zaključak da bi takva dozvola da je ostala u posjedu i na ime nositelja stečajnog dužnika kroz reorganizaciju poslovanja u stečajnom postupku i usvajanja plana reorganizacije omogućila ostvarivanje prihoda, namirenje tužitelja, pa čak i države na neisplećen doprinose i poreze u prethodnom periodu. Međutim, ono najvažnije što je posjedovao stečajni dužnik a bez čega nije mogao nastaviti emitovanje je preneseno pa čak i bez ikakve naknade, čak iako se razmotri troškovni pristup i mizeran iznos od 17.000,00 KM, evidentno je da takva dozvola može stvoriti mnogo više prihoda u rukama onoga koji je posjeduje. Navedeno je čak potrkrijepljeno materijalnim dokazima tuženog projekcijom prihoda nakon što pribave dozvolu i iskazano u ukupnom iznosu na godišnjem nivou od 383.000,00 KM iz čega je sasvim izvjesno da samo takva dozvola kroz period od 10 godina potencijalno ostvaruje milionske prihode.
Shodno svemu navedenom, prvenstveno cijeneći materijalne dokaze, a zatim i sve druge navode iznesene tokom postupka, predlažemo da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja jer je dokazao opće i posebne principe i uvjete za pobijanja, znanje, namjeru i svijest prvotuženog o stanju tužitelja i imovinu koju tužitelj posjeduje, te i obaveže tužene na naknadu troškova postupka, prema troškovniku koji ulažemo u spis zajedno sa PDV uvjerenjem punomoćnika tužitelja.
U završnom izlaganju punomoćnik prvotuženog izjavi:
Prije svega punomoćnici prvotužene u cjelosti ostaju kod navoda istaknutih kako u odgovoru na tužbu, tako i onih istaknutih na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi u pogledu neosnovanosti tužbe, tužbenog zahtjeva, kao i visine spora. Takođe, punomoćnici ostaju kod prigovora istaknutog u odgovoru na tužbu (a i kasnije tokom samog postupka), odnosno prigovora nedostatka pasivne legitimacije, a kako je to i postalo evidentno tokom provedenog postupka. Naime, ovakav zaključak proizilazi iz svih provedenih dokaza, kako materijalne tako i subjektivne prirode, odnosno da su se odluke kojima je izvršen prijenos predmetnih dozvola sa drugotužene na prvotuženu učinjen isključivo u skladu sa zakonskim procedurama, te da su iste donesene od strane vlasnika drugotužene, tačnije Općine Visoko (tada) i Općinskog vijeća, RAK-a i same drugotužene.
Nadalje, imajući u vidu sadržaj tužbe i tužbenog zahtjeva, punomoćnik prvotužene nalazi bitnim istaći nekoliko činjenica:
1. Osnivač i vlasnik svih javnih preduzeća i javnih ustanova na području grada Visoko (u relevantnom periodu Općine) jeste upravo Općina, odnosno Grad (Gradska uprava). U tom smislu, sve znajačne odluke koje se tiču JU i JP moraju proći zakonom propisane procedure i saglasnosti osnivača, odnosno vlasnika. Takva situacija je i sa prenosom predmetnih dozvola uz dodatnu kvalifikatornu okolnost, a to je da u konkretnom slučaju o prenosu dozvola odlučuje RAK, tj da o istoj može odlučiti samo RAK uz ispunjenje brojnih strogo formalnih uslova.
2. Imajući u vidu neosnovanost i konfuznost tužbe i tužbenog zahtjeva smatramo bitnim istaći i činjenicu da Javna ustanova “Centar za kulturu, sport i informisanje” Visoko nije pravni sljednik Javnog preduzeća Radio i Televizija Visoko d.o.o Visoko.
3. Nadalje, prema relevantnim pravnim propisima na snazi u BIH, jedino nadležno tijelo za dodjelu/prenos dozvola iz oblasti komunikacija (za televizijsko, radijsko emitovanje) jeste Regulatorna agencija za komunikacije BiH (RAK). Napominjemo da se korisnik dozvole/onaj kome je ista dodijeljena, istu ne može ustupiti, prodati, preprodati, ugasiti itd. bez saglasnosti i dozvole ove reguatorne agencije. Dakako, za bilo kakvu promjenu (posebno statusnu) neophodno je ispuniti strogo formalne i rigorozne uslove.
4. U tom smislu je neophodno ukazati na Pravilo u članu 22. stavovima 2., 3., 4. i 5. u kojem se navodi sljedeće:
„(2) Agencija može, po zahtjevu korisnika dozvole, izvršiti prenos dozvole na drugo fizičko ili pravno lice u istom vlasništvu ili kada se vrši spajanje, pripajanje, podjela ili promjena oblika pravnog lica, odnosno obrta, ili više njih koji su korisnici dozvole, i to ukoliko postoji prethodna pismena saglasnost svih vlasnika/suvlasnika korisnika dozvole za takav prenos.
(3) Svaka promjena u originalnom vlasništvu korisnika dozvole veća od 5% učešća u istoj predstavlja parcijalni prenos vlasništva i zahtijeva prethodnu pismenu saglasnost Agencije. Ukoliko Agencija dozvoli prenos vlasništva, korisnik dozvole će Agenciju obavijestiti o izvršenim izmjenama po upisu u sudski registar, odnosno u registar vrijednosnih papira.
(4) Agencija će svaki zahtjev iz st. (2) i (3) ovog člana ispitati u skladu sa internim procedurama i svim primjenjivim propisima, uključujući i relevantne propise vezane za efikasno korištenje radiofrekvencijskog spektra. Agencija će u toku obrade zahtjeva ispitivati iste uslove kao i kod izdavanja dozvole, te će dati svoju saglasnost samo ukoliko procijeni da će budući korisnik dozvole osigurati nastavak ispunjavanja kvalifikacijskih standarda na osnovu kojih je izdata dozvola u preostalom vremenu važenja iste, te da ne postoje nenaplaćena potraživanja prema korisniku od strane Agencije.
(5) Ne smatra se prenosom dozvole niti izdavanjem nove dozvole slučaj kada korisnik dozvole, bez promjene vlasničke strukture, promijeni zvanični naziv i kada je potrebno takvu izmjenu registrovati.“
5. Naime, iz analize predmetne odredbe jasno se nameće zaključak da je Grad (tada Općina) kao vlasnik imao pravo prenijeti dozvolu na drugo pravno lice u svom vlasništvu (dao svoju saglasnost, odluka prošla sve organe i tijela osnivača), naročito zbog činjenice da je javna ustanova (prvotužena) ispunila sve gore navedene uslove, te imajući u vidu u činjenicu da je drugotužena postavila takav zahtjev i inicijativu (uz ispunjenje svih uslova- detaljno pojašnjeno u nastavku). U svakom slučaju, bez zakonite i ispravne odluke vlasnika (prije svega), a potom zakonite i na proceduraa zasnovane odluke RAK-a takav prenos dozvole ne bi bilo moguće učiniti.
6. Kako ne bi bilo konfuzije, punomoćnici prvotužene dodatno ukazuju, kada je u pitanju nalaz i mišljenje vještak informatičke struke (iako isti za volju nije ulazio u pravna pitanja), a u vezi navoda koji se odnose na prijave na Javni poziv, odnosi se samo na situacije kod dobijanja novih dozvola, a ovdje je potpuno drugačija situacija, odnosno došlo je do prenošenja dozvole sa jednog pravnog subjekta na drugi (u vlasništvu Grada-Općine), ali je vlasništvo ostalo isto.
7. Imajući u vidu navedeno, napominjemo da je dana 20.02.2018. godine RAK je donio Rješenje kojim se odobrava prenos Opće dozvole za radijsko emitovanje koje se vrši putem zemaljske radiodifuzije i Dozvole za televizijsko emitovanje koje se vrši putem zemaljske radiodifuzije sa JP Radio i Televizija Visoko d.o.o Visoko na JU “Centar za kulturu, sport i informisanje” Visoko, a po Zahtjevu JP Radio i Televizija Visoko d.o.o Visoko od dana 19.12.2017. godine, dostavljenog RAK-u dana 21.12.2017. Navedenim rješenjem, koje je dostavljeno kao dokaz u predmetni spis, regulatorno tijelo je zamijenilo Opću dozvulu koja se odnosila na JP Radio i Televizija Visoko d.o.o Visoko, onom koja se od tog momenta odnosi na JU “Centar za kulturu, sport i informisanje” Visoko, odnosno na prvotuženu. Takođe, dispozitivom predmetnog rješenja je u registrima RAK-a, predviđeno je brisanje drugotužene i upis prvotužene.
8. U predmetnom rješenju se navodi da je RAK zaprimio zahtjev za prenos dozvola na JU “Centar za kulturu, sport i informisanje” Visoko bez promjene vlasništva, a u smislu reorganizacije poslovanja javnih ustanova u vlasništvu Općine Visoko. U predmetnom rješenju se takođe navodi da je RAK-u dostavljena sva potrebna materijalna dokumetacija i saglasnosti u cilju donošenje odluke, a koja je donesena sukladno članu 21. i 22. Pravila. Posebno valja istaknuti da je JU “Centar za kulturu, sport i informisanje” Visoko na osnovu Pravila 77/2015 o pružanju audiovizuelnih medijskih usluga koje propisuje RAK ispunila ekonomske, tehničke i programske kriterije za dobivanje dozvole, odnosno prenos dozvole sa javnog preduzeća na javnu ustanovu, obzirom da je vlasnik dozvole Grad Visoko (tada Općina). Takođe, valja istaći da se radi o JU koja je u pogledu finsnijskih kriterija subjekt bez finansijskih poteškoća, dapače, radilo se i radi se o „zdravom“ subjektu.
9. Nadalje, podsjećamo da je Općinsko vijeće Visoko na 2. Tematskoj sjednici održanoj dana 07.03.2018. godine donijelo Zaključak broj: 01/1-02-76/18 od 07.03.2018. godine o davanju saglasnosti za prenos Opće dozvole, te podsjećamo da iz materijalnih dokaza proizilazi i da je dana 19.01.2018. općinska načelnica Amra Babić potpisala Saglasnost kojom je Općina Visoko saglasna da se izvrši prenos dozvole. Kao što će to biti vidljivo u nastavku završne riječi, odnosno dijelu koji se odnosi na svjedoke, jasno je da je na ovu temu održan niz sastanaka relevatnih faktora, uklučujući i pravobraninoca, a pri tome se niti jedan ne odnosi na JU.
10. Nadalje ukazujemo da je v.d. direktora JP Radio i Televizija Visoko d.o.o Visoko Alma Šahinović dana 19.12.2017. godine uputila Zahtjev za prenos dozvole na JU “Centar za kulturu, sport i informisanje” Visoko pod brojem 263/17, te istovremeno da je JP Radio i Televizija Visoko d.o.o Visoko dalo saglasnost za prenos dozvole i podnesak je upućen RAK-u pod brojem 264/17, kao i svu potrebnu prateću i traženu dokumentaciju koju je u konačnici RAK i prihvatio u svojoj strogo formalnoj proceduri.
11. U tom smisli neosnovana je tužba i tužbeni zahtjev koji se odnosi na tužbeni zahtjev da su bez pravnog učinka pravne radnje tuženih u pogledu prenosa dozvola. Naime, o tome odluku može donijeti neki drugi sud i u nekom drugom postupku, a ne Opštinski sud u Zenici u ovom parničnom postupku. Zasigurno ne i sa, na ovaj način, označenim prvotuženim.
12. Jednak zaključak je i u pogledu tužbenog zahtjeva kojim se sudu predlaže da utvrdi da su bez pravnog učinka radnje iz ugovora o kuporodaji pokretne imovine. Naime, u mjesecu aprilu zakjučeni su ugovori o kuporodaji (dana 20.04.2018. godine), a stečajni postupak je otvoren u mjesecu junu 2018. godine. Kako to proizilazi iz materijalnih dokaza, ali i iskaza svjedoka, provedene su sve potrebne preliminarne procedure, provedena potrebna vještačenja u pogledu vrijednosti predmeta kuporodaje po sudskom vještaku odgovarajuće struke, te je ista plaćena i kupljena upravo na temelju procjene sudskog vještaka relevantne struke, a što je potkrijepljeno uloženim materijalnim dokazima (fakture, ugovori, nalaz i mišljenje vještaka).
13. Jednako je neosnovan i tužbeni zahtjev kojim bi se tuženi obavezali da izvrše prenos predmetnih dozvola na stečajnog dužnika, iz jednostavnog razloga što to nije moguće zahtijevati u ovom postupku i pred ovim sudom. Kako je to ranije detaljnije elabrirano, jasno je da u pogledu prenosa dozvola može odlučivati RAK. U tom smislu nadležan bi bio drugi sud u nekom drugom postupku. Jednako tako je neosnovan tužbeni zahtjev u pogledu nadoknade izgubljene dobiti (pravni osnov za takvo što ne postoji, a opreza radi ističemo da imajući u vidu finansijske izvještaje i izjave svjedoka o katastrofalnom finansijskom stanju, gubicima i „minusima“, jasno je o kakvoj izgubljenoj dobiti se radi).
14. Takođe u cjelosti je neosnovan i tužbeni zahtjev o obavezi tuženih da isplate navodnu novčanu protivrijednost „za prenos prava korištenja predmetnih dozvola u vrijednosti od 317.531,03 KM“. Navedeno je cjelosti paušalno i neosnovano kako u pogledu osnova tako i u pogledu vrijednosti. Naime, nejasno je kako su tužitelji kalkulisali ovu vrijednost, a o pravnom osnovu je izlišno i govoriti.
15. Jednako je neosnovan i tužebni zahtjev iz tačke 4. tužbe, kao što je neosnovan i nejasan alternativno postavljeni tužbeni zahtjev.
16. Nadalje, punomoćnik prvotužene ukratko će ukazati i na navode predloženih svjedoka u pogledu svih relevantnih okolnosti konkretnog slučaja:
a) Svjedok Alen Jazić je najprije prilikom svog svjedočenja istakao da u novembru 2017. godine na sjednici Gradskog vijeća doneseno je nekoliko bitnih odluka za RTV Visoko, tačnije ona o proširenju djelatnosti, te da su nakon toga doznali da je u januaru 2018. godine gradonačelnica dala saglasnost o prenosu dozvola i frekvencija sa Javnog preduzeća visoko na Javno preduzeće Centar za kulturu i sport Visoko. Nadalje, isti navodi da je Regulatorna agencija za komunikacije RAK izdala rješenje 20.02.2018. godine o „prebacivanju“ dozvola i frekvencija. Ovaj svjedok zatim navodi da je dana 07.03.2018. godine organizovana druga tematska sjednica Gradskog vijeća Visoko na kojoj Gradsko. Ovaj svjedok je potvrdio da je stanje u RTV Visoko bilo takvo da su tri i po godine pred pokretanje stečaja isplaćivane minimalne plate ali su one bile redovne kao i isplate toplih obroka čime potvrđuje loše finansijsko stanje u ovom preduzeću godinama unazad. Krucijalno, a što sam svjedok navodi jeste da isti smatra da činjenica „što smo se našli u ovoj situaciji i to do osnivača, nadzornog odbora, skupštine preduzeća i menadžmenta koji se ogleda u ovom konkretnom slučaju kroz poziciju direktorice.“ Nadalje ističe da mu je poznato da je sve dozvole u vezi prenosa sa drugotuženog na prvotuženog moralo odobriti Gradsko vijeće i RAK. Ovaj svjedok je pomenuo i „prometovanje“ opremom drugotužene ali je tek na potanja punomoćnika prvotužene ipak pojasnio da se navedenom opremom „prometovalo“ na način da je ona prodata (a ne odnesena, poklonjena i sl.) i to tek nakon angažovanja vještaka odgovarajuće struke a što je potkrijepljeno i materijalnim dokazima. Isti je dodatno potvrdio da je emitovan javni oglas za sve zaposlenike odnosno za sve zainteresovane osobe koji su radili u RTV Visoko i sve druge osobe koji ispunjavaju uslove da se mogu prijaviti na radno mjesto koje je raspisano tim javnim oglasom za više radnih mjesta kod prvotuženog, ali da samo nije bila raspisana pozicija glavnog urednika.
b) Nadalje, svjedok Šahinović Alma je potvrdila da je u Javnom preduzeću RTV Visoko bila zaposlena od sedmog mjeseca 2017. godine pa do 04.07.2018. godine kada je postalo pravosnažno rješenje o otvaranju stečajnog postupka. Ista je istakla da se kao v.d. direktora obratila u pismenoj formi RAK-u, a prije toga prethodio je zvaničan poslovni sastanak predmetnoj agenciji kojem su bili prisutni Alma Šahinović kao v.d. direktora, pravobranilac Općine Visoko Melina Travančić, Almir Alijagić i rahmetli Amela Lukodžić, uposlenica Općine. Ističe da je sastanak održan i da su se tražila rješenja da se spasi nematerijalna imovina, te navodi da u tom momentu kada je održan sastanak i kroz prepisku nije imala dozvolu nadzornog odbora osnivača za vođenje tih pregovora u pismenoj formi ali su svi bili obaviješteni i upoznati sa namjeravanim prenosom dozvole. Ovaj svjedok je istakla da nisu imali saznanja da li će RAK dozvoliti prenos dozvole niti je Mensuru Alibegović upznala o tome (direktorica JU Centar za kulturu) i da misli da je to osnivač uradio. Svjedok je potvrdila da je jedan sastanak održan u Općini (osnivač) na kojem je prisustvovala Mensura Alibegović i svjedok, osim ostalih prisutnih, a isti je održavan zbog prenosa dozvola, te navodi da je prije prenosa dozvola održavano je više sastanaka i po prispjelim odgovorima RAK-a ti odgovori su proslijeđeni osnivaču. Ista je istakla da je preduzeće bilo u jako teškoj situaciji „koja se nije brojala na godine nego decenije“, da je evidentno da je u preduzeću od 2003.-2008. godine uplaćivane plate radnicima bez plaćanja doprinosa i poreza, pa se akumulirao dug koji se sa godine na godinu prenosio, te napominje da je osnivač je od 2008. godine tražio rješenja za RTV Visoko zbog teške finansijske situacije. Ista se sjeća i da je formirana Komsija za procjenu imovine. Svjedok je pomenula i činjenicu da su dva upoelsinka otišla prijevremeno penzionisanje, a da je novac osnivač obezbjedio (za dugovanja prema fondovima). Svjedok Šahinović je istakla da bez saglasnosti i volje osnivača u pitanju konkretnih odluka da ni jedan jedini korak nije uradila bez saglasnosti osnivača (niti je mogla), kao i Nadzornog odbora, te se prisjeća da su bili jako strogi kriteriji u RAK-u za prenos dozvola. Na uput punomoćnika prvotužene ističe da su na jednom sastanku (koji se odnosio na prijenos dozvole) bili su dva uposlenika Općine i Općinski pravobranitelj. Ista je takođe potvrdila da je u skladu sa svojim ovlastima angažovala vještake da se procijene stvari, a nakon saglasnosti nadzornog odbora, te da se radilo se o jakoj staroj opremi.
c) Svjedok Zekija Omerbegović navodi da je 2017. godine- 2018. godine radila na mjestu sekretara Gradskog vijeća Visoko, te da je njen posao podrazumijevao organizaciju rada i radnih sjednica i radnih tijela komisija. Ista prije svega ističe da je Statutu osnivač svih javnih preduzeća Općina Visoko, zatim da svake godine prema planu radu Gradsko vijeće planira i realizuje izvještaj o radu javnih preduzeća, nadzornih odbora javnih preduzeća i zatim izvještaj o radu javnih ustanova i upravnih odbora javnih ustanova. Ista navodi da nadzorne odbore javnih preduzeća imenuju skupštine javnih preduzeća uz saglasnost Gradskog vijeća dok upravne odbore javnih ustanova imenuje gradonačelnik. Nadalje, svjedok je navela da je u skladu sa funkcijom bila upoznata sa prenosom dozvole sa RTV Visoko na Javnu ustanovu Centar za kulturu i sport, te da je u tom smislu organizovana posebna tematska sjednica 07.03.2018. godine kada je na dnevnom redu na prijedlog načelnice predložen prijedlog zaključka o davanju saglasnosti za prenos opće dozvole za emitovanje sa RTV Visoko na Javnu ustanovu Centar za kulturu i sport. Svjedok je zatim navela da je Gradsko vijeće osnivač ovih ustanova i gradonačelnica je predložila da da saglasnost organima preduzeća da izvrši prenos sa televizije sa ustanovu. Ovaj svjedok nije mogla dati odgovor da li je bila perspektivna RTV Visoko, ali je bilo vidljivo da je bio finansijskih poteškoća u poslovanju RTV Visoko. Na poseban upit punomoćnika prvotužene svjedok je navela da sve odluke kojima je vršena reorganizacija kojima se mijenja djelatnost ili proširuje unutar javne ustanove Centar za kulturu i sport donesene su od strane Gradskog vijeća, te da je prema iskustvu ovog sjedoka, poštujući poslovnik o radu Gradskog vijeća, propisana je procedura svestranog pretresanja kako na radnim tijelima tako i na sjednici vijeća prije donošenja konačnih odluka. Nakon toga svjedok navodi da za tematsku sjednicu je uvijek prema poslovniku predviđeno da Gradsko vijeće može odlučivati samo u slučaju potpune dokumentacije jer je poslovnikom određeno da za zakonitost akata koje predlaže Gradskom općinskom vijeću odgovara predlagač te na osnovu toga je obaveza da na osnovu akta pribavi i potrebne saglasnosti. Organi osnivača i vijeća vrše kontrolu svih materijala koji dođu a radi odlučivanja. Svjedok je dodatno potvrdila da se pozivi redovno upućuju i pravobraniocu radi prisustvovanja sjednicama Gradskov vijeća i prisustvuje ako je slobodan.
d) Takođe, svoja saznanja je iznijela i svjedok Edina Ferizović koja prije svega navodi da je u periodu 2017.-2018. godine radila u Općini Visoko kao pomoćnik u Službi za finansije, privredu i društvene djelatnosti. Svjedok navodi da je osnivač i vlasnik javnih ustanova i preduzeća je Općina Visoko, zatim da javna preduzeća i javne ustanove imaju obaveze podnošenja izvještaja općini Visoko najmanje jedanput godišnje za prethodnu godinu gdje ide izvještaj o radu javnog preduzeća i slično, kao i da je te izvještaje dostavljao i RTV Visoko. Svjedok iznosi svoja saznanja i navodi da je RTV Visoko godinama poslovalo sa gubitkom (u posljednih 20 godina kako navodi), da su postojale obaveze tog preduzeća prema radnicima, neuvezanim stažom za određeni period, te misli da se radi o periodu od 2000. godine. Svjedok navodi da je to preduzeće koje nikad nije dobro poslovalo, a isto je svjedoku poznato sa sjednica Općinskog vijeća na kojima je bila prisutna, te da se radilo o preduzeću koje ne posluje pozitivno niti će biti perspektivno preduzeće. Svjedok navodi da joj je poznato da je došlo do reorganizacije Centra za kulturu i sport, zatim da se radi o uobičajenom postupku koji se provodi unutar javnih ustanova. Svjedoku je poznato da došlo do prenosa dozvole sa preduzeća RTV Visoko na Centar za kulturu i sport 2018. godine, te da je dana daglasnost Općinskog vijeća. Dodatno ističe da za javne ustanove i javna preduzeća ovako bitne odluke vezano za kapital donosi vlasnik tih javnih preduzeća. Takođe ističe da u ime javne ustanove odlučuju organi javne ustanove, ali kada se radi o bitnim odlukama te odluke odnosno o njima odlučuje Općinsko vijeće ili načelnik, tako da je i ovo smatra bila bitna odluka čim je bila na općinskom vijeću.
e) Svjedok Mirsad Alibegović navodi da je u periodu 2017.-2018. godine bio predsjednik nadzornog odbora RTV Visoko, da je osnivač istog bila Općina (sada je Grad), zatim da su prema poslovniku izvjšetavali Općinu Visoko o poslovanju. Nadalje navodi da RTV Visoko već duži niz godina nije pozitivno poslovala, da je većinom na kraju godine bio dug ili minus, te su imali akumulirani gubitak zbog neplaćanja doprinosa zaposlenicima, čak su plaćali i minimalne plaće i taj period je datirao nekoliko godina unazad. Ističe da je na sjednici Vijeća u martu mjesecu 2018. godine razmatrano pitanje prenosa dozvole, da nije bio na sjednici ali da su dobili informaciju od direktorice.
17. Na kraju, punomoćnici će se ukratko osvnuti i na nalaz i mišljenje vještaka informatičke struke. Naime, istom u cjelosti prigovaramo s obzirom na proizvoljnost istog i činjenicu na izniman broj nepoznatih varijabli. Tako vještak koristi statističku metodu koja je do te mjere uopštena (opšte vjerovatnoće) da je neupotrebljiva zbog velikog broja nedefinianih varijabli ( o kojima istini za volju vještak i govori). Punomoćnici su prigovorili i prigovaraju korištenim metodama (troškovna i tržišna) koje je naprosto nemoguće primijeniti u konkretnom slučaju. Naime, nije slučajnost što niti jedan od vještaka informatičke struke (kako se to navodi u dokazima tužitelja, tačnije u dokazima koji se odnose na stečajni postupak-čak 17) nije mogao vršiti procjenu predmetnih dozvola, obzirom na sve okolnosti i praktično nemogućnost da se to učini.
18. Dodatno, kada se govori o navodnoj nematerijalnoj šteti, ona kojom se bavi vještak u svom nalazu i mišljenju Zakon o obligacionim odnosima uopšte ne prepoznaje. Naime, član 200. ZOO odnosi se samo na određene vidove nematerijalne štete (strah, bol i dr.), dok se u konkretnom slučaju radi o navodnoj vrsti nematerijalne štete koju Zakon ne prepoznaje, odnosno ne prepisuje pa se u tom smislu ista ne može ni dosuditi.
19. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, tužitelji nisu dokazali niti pravni osnov, niti istaknutu visinu tužbenog zahtjeva zbog čega punomoćnici prvotužene postavljaju prijedlog iz paragrafa 21.
20. U pogledu novčanih iznosa navodne nematerijalne štete ili potencijalne eventualne zarade i profita RTV Visoko punomoćnik prvotužene ističe da tokom ovog parničnog postupka isto nije niti dokazivano niti utvrđivano niti vještačeno od strane vještaka ekonomske struke.
21. Konačno, kada su pitanju troškovi parničnog postupka prvotužene (temeljem člana 12. i 13. Advokatske tarife Federacije BiH, obzirom na vrijednost spora u iznosu od 317.531,03 KM), isti se sastoje od pristupa na pripremno ročište od dana 25.02.2021. (odgoda) u iznosu od 1.101,00 KM (25% od pripadajućeg iznosa obzirom na odgodu), pristupa na pripremno ročište od dana 08.03.2021. godine u iznosu od 1.101,00 KM (25% od pripadajućeg iznosa obzirom na odgodu), pristupna na pripremno ročište od dana 19.05.2021. godine u iznosu od 4.404,00 KM, pristup na glavnu raspravu od dana 12.10.2021. godine u iznosu od 4.404,00 KM, pristup na nastavak glavne rasprave od dana 29.11.2021. godine u iznosu od 2.202,00 KM, obrazloženog podneska/izjašnjenja od dana 12.07.2021. godine u iznosu od 2.202,00 KM, te obrazloženog podneska/izjašnjenja od dana 23.07.2021. godine u iznosu od 2.202,00 KM a što iznosi 17.616,00 KM.
22. Na osnovu svega iznesenog, punomoćnici prvotužene predlažu da Opštinski sud u Zenici donese presudu kojom se u cjelosti kao neosnovana odbija tužba i tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženenu, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
Konstatuje se da mail od 29.11.2021. godine koji je dostavio zastupnik po zakonu drugotuženog čini završno izlaganje drugotuženog i sastavni dio ovog zapisnika.
Sud donosi
RJEŠENJE
Glavna rasprava je zaključena.
Obavještavaju se prisutni da će sud presudu u ovoj pravnoj stvari donijeti dana utorak 28.12.2021. godine, te da pismeni otpravak ove presude mogu preuzeti u pisarnici ovog suda i da rok za žalbu počinje teći prvog dana nakon donošenja presude.
Na molbu punomoćnika tužitelja i punomoćnika prvotuženog presuda će istim biti dostavljena putem pošte, a zbog udaljenosti kancelarije punomoćnika od sjedišta suda, te rok za žalbu istom počinje teći od dana dostavljanja presude.
Drugotuženog obavijestiti o datumu donošenja presude.
Prisutni izjaviše da ne zahtijevaju da im se pročita zapisnik jer su slušali glasan diktat.
Dovršeno u 11,37 sati
Visoko.co.ba / Redakcija
