Nemam običaj pisati tekstove ovakve prirode, posebno one koji se tiču ove ili sličnih topika. Ali,vrag je odnio šalu. Gledam rezultate izbora i vidim još jedan poraz zdravog razuma koji je već odavno digao ruke od nas. Istini za volju, razmišljao sam da li ima smisla izlaziti na izbore i stavljati znak „X“ pored imena nekog zla sa kojim ćemo se, kao pijani s gaćama, natezati sljedeće četiri godine, ali sam odlučio da izađem i ipak pokušam od dva izabrati ono manje.
I tako, sinoć oko 24:00 h shvatiš da si trojanski konj. Bez obzira što si trojanski, konj si. I nema veze što je to iz mitologije, nema. Konj je konj, i nema tu priče, bio on drven ne znam koliko puta. Konj si, jer te jednom u četiri godine gurnu u kartonske kutije da biraš one zbog kojih ćeš na kraju možda i živjeti u jednoj od takvih kutija, kada već pričamo o poetskoj pravdi, gurnu te da biraš „svoje“, da neko drugi ne bi izabrao svoje.
Deset godina čekam da „naši“ dođu na vlast i kada dođu onda shvatim da nema naših. Nema ni njihovih. Postojimo samo mi i oni, mi koji smo ostali u nekom paraelnom univerzumu nadajući se da će neko drugi uraditi nešto što je naša građanska dužnost, mi koji smo zaglavljeni u ‘90-im godinama prošlog vijeka, pričajući kako je bilo bolje u vremenu u kojem još nismo bili rođeni, pričamo kako vrijeme u kome živimo nije baš čemu, a živimo kao da vremena više neće ni biti, dok kvazilideri vuku konce na tri strane.
Možda tog vremena, nakon ovih izbora, i neće biti. Jer, u državi u kojoj se za člana predsjedništva bira persona (non grata), koja za tu državu tvrdi da je nepostojeća, već se uveliko igra 90. minuta. Dragi moji sugrađani, zemljaci, nacije i narodnosti suverene i jedine nam države Bosne i Hercegovine, birali smo, birali ste, ko preživi pričat će. Vjerovatno istu priču kao i do sada, možda malo drugačiju, ali vrag je odnio šalu, u Njemačku, ili negdje drugo, ne znam, ali je i on nakon ovih izbora spakovao kofere i zatražio vizu. Svako dobro Bosno i Hercegovino.
