Dugo vremena sam bio ubjeđen u pogrešnu stvar.
Sada sam shvatio da sam ja bio taj koji griješi sve ovo vrijeme. Naime ja sam mislio da se Visočani boje promjena sistema vrijednosti i politike.
Da zbog straha za vlastitu egzistenciju i uz pomoć mentaliteta povlađivanja i savijanja koljenja autoritetu i moći koji je jako svojstven baš nama (iako se to bojimo sami sebi priznati) ne želimo mjenjati sistem.
Ali bio sam u krivu.
Velika većina Visočana uopšte ne želi da uopće mijenja sistem, već da ga očuva onakav kakav jeste i da promjeni samo uloge unutar tog već postojećeg sistema.
Jer kako drugačije objasniti to konstantno ulizivanje ljudima koji imaju moć i vlast ?
Kako objasniti to da osoba koja je stranački zaposlena i koja u javnom sektoru ne bi bila uposlena ni za milijardu godina da nije član SDA, dobije više podrške od građana nego novinar koji napiše javno takvu činjenicu ?
Dakle za veliku većinu Visočana problem nije u tome što postoji sistem u kojem su laž, egoizam, samointeres, štela, nepravda, licemjerje i nemoral osnovne “vrline”.
NE !
Problem je što oni nisu TI koji na osnovu tih vrlina dobivaju radna mjesta, ugled, novac i reputaciju.
I zato smo danas u situaciji da su heroji oni koji su zaposlenje našli putem stranačkih veza i oni koji mišljenja mjenjaju za 10 KM. Zato su danas takvi likovi paradigme uspješnih mladih ljudi i uzori novim generacijama.
Jer velika većina Visočana je potpuno odbacila opciju da promjeni takav sistem nepravde i zla i zadovoljila se time da su laganje, ulizivanje i nepotizam jedini načini za uspjeh.
I to je zapravo suština problema. Većina Visočana uopšte ne vidi nepravdu koja je moralno načelo našeg društva jer je zauzeta traženjem prostora za korištenje te nepravde za svoju dobrobit. Pravila igre su prihvačena a igra je davno počela i jedino što je preostalo jeste da se do krvi bori ko će biti koja figura.
Zato je moja politika koju nudim građanima potpuno promašena, Jer ja ne nudim mjesta na šahovskoj ploči već čekić kojim ćemo polupati i šahovsku ploču i potpuni zaborav pravila igre.
Zato politika koju zastupam ima tek 10 % podrške glasača koji izađu na izbore. Jer malo koji Visočanin se vidi kao davno pojedeni i nepravdom ižvakani, sa ploče odbačeni PIJUN. NE, većina se vidi samo kao privremeno unesrećena kraljica, koja lažima, licemjerjem i nemoralom se možda može popeti na ploču i zaigrati igru koja donosi poslove, novac i privilegije vlasti.
I tek kada se ovo shvati je potpuno jasno zašto smo tako uporni u poklanjanju vlasti stranci koja nas je dovela do 10 000 nezaposlenih, do 2-3 hiljade koji rade na crno, najmanje prosječne plate u ZDK, koja nas je dovela do toga da uslov za zaposlenje bude članska SDA i staž ulizivanja liderima iste.
Jer Visoko je premala sredina za velike šahovske igre. Figurama se zna ime i prezime i jedini razlog zašto nismo već do sada polupali šahovsku ploču može biti jedino to – prihvaćanje pravila i želja za igrom.
