Ljudi pate zbog nevažnih stvari, stvari koje zapravo i ne postoje. Nemaju izbora jer su se prodali tim nevažnim stvarima i postali robovi straha. I tako, neke ulice, neke čežnje… Neka čekanja… Nikada ne zaboraviš… Jer, sve je u tvojoj glavi… I strah i snaga da ga savladaš. Kako kažu da svima nešto nedostaje… Nekome neko, nekome sve… Ali kako letiš takav ti pad.
Znate da je leptir dokaz da možeš proći kroz različite faze i na kraju da zasijaš… Znam da ljudi ne povrijeđuju druge uvijek namjerno, nego najčešće zato što ne znaju drugačije, ne znaju da budu nešto drugo, nešto bolje… Ali vjerujte mi da na kraju svega nema gore smrti od života provedenog u laži. A život je tkan od sitnica. Čak i onaj najsitniji dar može biti prepun ljubavi i istine.
I na kraju hrabrost se uči tako što dopustimo sebi da osjetimo upravo ovakav strah, zatim iznova ipak uradimo ono čega se plašimo. Zato birajte bitke dovoljno velike da bi bile važne i dovoljno male da možete da pobijedite.
