Ljude često povuče gomila za sobom.
Povodljivi smo, zato jer to želimo. U nedostatku pravih ljudi, danas ćemo pratiti bilo koga, ako je prihvaćen od širokih narodnih masa.
Lakše je da nas neko vodi kroz život, nego da razmišljamo svojom glavom. Nekako smo se počeli ravnati s tim da ako neku stvar odobrava mnogo ljudi, da je to nešto sasvim okay. Gubimo svoje mišljenje.
Nemojte se u životu voditi požudom da budete prihvaćeni. Znamo svi da je lijepo biti prihvaćen i voljen, ali nije uvijek nužno.
Ne moraju nas voljeti svi, ponekad je dovoljno da je tu samo par kvalitetnih ljudi odnosno prijatelja, ali da bi se mogli nositi sa bilo čim u životu prije svega je potrebna ljubav prema sebi. Da biste voljeli i bili voljeni, prije svega je potrebno da volite i prihvatate sebe, a kako to mislite uraditi ako se ni ne poznajate?
Kako ćete to uraditi ako svoje mišljenje tražite u medijima i komentarima na društvenim mrežama?
U današnjem svijetu smo izgubili prave ideale, a stavove mijenjamo brže nego ikada prije. Zašto?
Ne želimo biti sami, želimo biti prihvaćeni od gomile.
Postalo je normalno ići u pogrešnom smjeru, s pogrešnim ljudima, ali u grupi jer KAKO DA BUDEMO SAMI !!!!
Smanjili smo svoje kriterije, srozali ih na minimum, želimo biti prihvaćeni po svaku cijenu pa makar morali mijenjati svoj oblik poput vode.
Zaboravili smo da je ponekad bolje biti sam, nego s gomilom koja ide u pogrešnom smjeru.
Vidite, zaboravili smo tako bitnu stvar. To što ne blejimo izgleda da ne znači da nismo povodljive ovce.
Možda vam se čini teško, ali bolje je imati svoj stav, nego dopustiti da nam stavove formiraju gomile.
Nismo rođeni svi isti i vjerujem da je to s razlogom, pa čemu onda vječita težnja za uklapanjem, ako smo rođeni da se ističemo?
Kažu “JUNAŠTVO BIVANJA DRUGAČIJIM”, danas je to tako.
Zaista je junaštvo ako ne pratite nikakve gomile, ako znate svoj put i gazite hrabro po njemu da dođete do cilja. Danas je junaštvo imati svoje stavove i iznositi ih javno. Žalosno, ali istinito.
