Izgrađen 1900. godine, jedan od najznačajnijih i najljepših simbola Visokog, odgojno-obrazovna i vjerska institucija. Svi ovi podaci vezuju se za Franjevački samostan i crkvu Sv. Bonaventure u Visokom, katolički vjerski objekt u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Svojevrsni je to nasljednik prvog franjevačkog samostana u Visokom, koji je izgrađen još 1340/41. godine u Milima i čije djelovanje je trajalo sve do kraja XVII vijeka. Nakon provale Eugena Savojskog u Bosnu 1697. godine ovaj samostan je srušen, a dva vijeka kasnije franjevci se vraćaju u Visoko gdje, u neposrednoj blizini gradske jezgre, izgrađuju samostan i crkvu.
Tradicija duga 123 godinu
Odluku o gradnji donijela je uprava Bosne Srebrene 1899. godine, a već u augustu naredne godine učenici iz Guče Gore doselili su u novu zgradu, budući da je uz ovaj samostan izgrađena i franjevačka klasična gimnazija. Zgradu gimnazije projektirao je Ivan Holz, koji je i vodio graditeljske radova, a sama gradnja koštala je 63.000 forinti. Zgrada je bila uređena u duhu svog vremena, a sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća ona je umjetnički detaljno obnovljena.
Crkva Sv. Bonaventure pripada tipu jednobrodnih objekata zidanih opekom sa zvonikom na jugozapadu i apsidom na sjeveroistoku. Objekat ima pravougaonu osnovu dimenzija 9,20m x 20,50m, a uzdužna osovina je orijentisana u pravcu jugozapad – sjeveroistok. Visina objekta do strehe dvovodnog krova iznosi 13,60 m, do sljemena 17,25 m i do vrha šatorastog krova zvonika 23,20 m. Unutrašnjost se sastoji od narteksa, naosa i svetišta.
Svod Crkve sv. Bonaventure oslikao je početkom XX vijeka Marko Antonini. Zidne slike, četiri tonda sa središnjim prizorom Sv. Franjo u slavi, izvedene su u neobaroknom maniru.
Bogatstvo kulturno-historijskog naslijeđa
Pored bogatstva koje predstavlja sama građevina, unutar zidova ovog samostana kriju se i druga kulturno-historijska blaga.
Od glazbenih instrumenata crkva posjeduje orgulje (8 registara, dva manuala, graditelj: Jan Tuček, Hora Kutna, oko 1914.) Sjemenišna kapelica također je bogata umjetničkim sadržajima. Njezin prostor ukrašavaju djela nekolicine istaknutih umjetnika: oltarna slika Slavka Šohaja, kip u kamenu (Gospa s djetetom) Josipa Marinovića, brončani reljef (Sv. Franjo s pticama) Marije Ujević, te četrnaest postaja križnoga puta Želimira Janeša (reljefi u drvetu).
Samostan posjeduje i bogatu zbirku likovne umjetnosti, napose moderne. Od djela starih majstora izdvajamo slike: Pieta italokretskog slikara iz 17. stoljeća (tempera, drvo), Madona s Kristom i Sv. Franjom Paula Sensera iz 1753. god., Sv. Ana i Joakim s Marijom i franjevačkim svecem nepoznatog venecijanskog majstora iz 17. st., te sliku domaćeg majstora fra Mihe Čuića Madona s Kristom, Sv. Josipom i Joakimom iz 1795. godine.
Zbirka moderne umjetnosti brojna je kako po djelima tako i po imenima umjetnika. Zastupljeno je oko pedesetak umjetnika srednje i mlađe generacije s blizu sedamdeset djela.
Posebnu vrijednost i dragocjenost samostana (gimnazije) predstavlja Profesorska knjižnica. Osnovana je krajem osamdesetih godina 19. stoljeća. Što nabavom, što darivanjem knjižnica je danas narasla na oko 50.000 svezaka. U njoj su pretežno djela s područja filozofije, povijesti, književnosti, teologije itd. Posjeduje vrlo vrijedna enciklopedijska i leksikografska izdanja. U njoj se čuvaju brojni naslovi periodike od 19. stoljeća pa do danas.
U samostanu u Visokom nalazi se i relativno bogat lapidarij. Zbirka je nastala između dvaju svjetskih ratova. Godine 1973. započeo je rad na njezinu sređivanju, a 1975. je svečano otvorena.
Danas, samostan djeluje u svom punom kapacitetu, a ono što ga posebno izdvaja jeste franjevačka klasična gimnazija, jedina franjevačka škola u BiH.
Visoko.co.ba / Arhiv
