S obzirom na to da se ovih dana u našem voljenom gradu Visokom vodi rasprava o stanju u rukometu, osjećam potrebu da iznesem i svoju stranu priče, posebno nakon sramotnog saopštenja ljudi koji sebe zovu upravom kluba.
Iako sam nebrojeno puta, posebno u posljednje dvije godine imao priliku i imao razloga, nikad nisam tužio klub jer ga ja volim, a oni ne, oni su tu po nekoj dužnosti. Neki to nazivaju po političkoj dužnosti, ali to je preblag izraz, jer smatram da su ovi ljudi koji vode klub tu po dužnosti da isti unište i ostave ga na smetljištu. Nažalost, ali tako je.
Dok je ova garnitura ljudi bila izvan kluba i cijele priče oko RK Bosna, dvorana je bila puna. U jednim dijelu igračke karijere lično sam punio dvoranu prodavajući ulaznice. Napomene radi, za to sam imao 20 posto što je pošteno.
Iza sebe imam veliki broj za sve selekcije RK Bosna Visoko, a nastupao sam za seniorski tim sa parama i bez para. Toliko para koliko sam vrijedio na terenu aktuelna garnitura ne može ni zamisliti, a kamoli donijeti u klub, ali očito da je njihov posao ili su oni tako shvatili da samo raspoređuju novac od Gradske uprave. To nije upravni odbor, to je onda odbor sekretara, jer ovo što radi aktuelna uprava je sekretarski posao.
Kao jedan od najboljih i najperspektivnijih sudija u paru sa kolegom Sirćom dajem sebi za pravo da komentarišem ovo sve sto se dešava, jer sam ja cijelu prvu ligu, kao sudija, prošao sa višegtacke nego klub i znam kako sve funkcioniše. Uz dužno poštovanje, blizu našeg kluba nema nijednog kluba koji se takmiči u ligi Federacije BiH, jer smo daleko iznad svih po svemu, ali ova uprava to ne shvata. Njima su igrači kao radnici u proizvodnji.
Kao i sve ostale igrače, koji ne igraju više za Bosnu, i mene je otjerala cjelokupna situacija zbog uprave, jer ljudi koji nemaju veze sa rukometom i općenito sportom vedre i oblače radi ličnih interesa i egoističnih satisfakcija. Njihovo zadovoljavanje ličnih ambicija, koje su na nivou provincijalskih, prevazilazi sva očekivanja.
Prije svega ljudi u upravi su ljudi koji konstantno iz sata u sat iz dana u dan iz mjeseca u mjesec lažu i sakrivaju istinu. A istina je da oni ne mogu “izvaditi” ni potvrdu o prebivalištu (CIPS), a kamoli da nešto urade za klub. Nikakve funkcije nemaju osim sto razmišljaju samo u svoje ime, nego sredstva koja nisu oni obezbjedili daju i oduzimaju po svojim osjećajima koja nisu kompetentna za takve ljude. Želim reći da svi igrači i simpatizeri kluba su svjesni da sva sredstva obezbjeđuje gradonačelnik i da cjelokupna uprava nema apsolutno nikakvih pluseva tokom svog angažmana.
Najbolje ogledalo i pokazatelj je šta se desilo sa javnosti kada su počeli klub smatrati za maloprodajnu trgovinu. Sramota je i bruka je da sada bude po 30 ljudi na utakmici, a prije dvije godine je bilo po minimum 1500-2000.
Želim također da kažem da niko me nije kontaktirao o mom prekidu angažmana iako sam ja svojevoljno odlučio prestati igrati, zato što mi se kao dugogodišnjem reprezentativcu, vrhunskom sudiji, timskom igraču i gradskom igraču zgadilo da gledam i slušam konstantno petljanje ljudi koji apsolutno nemaju pojma o funkcioniranju kluba. A pogotovo o rukometu kao sportu. Upravo ti ljudi, precizirajući Irhada Avdagića su došli u klub i na prvom treningu pitali za šta služi ljepilo u rukometu. Mislim da je to dovoljan pokazatelj koliko su kompetentni.
Visoko ne zaslužuje da ima ekipu u nižem rangu i to ekipu koja je daleko od vrha tabele DRUGOG RANGA. Bosna mora biti premijerligaš, ali sa ovom upravom će ispasti i iz Prve lige FBiH, iako ispod nema nižeg ranga. Dakle, sve ovo što radi aktuelna uprava vodi ka gašenju kluba.
Mi smo i ranije igrali bez novca, ali je bio ljudski odnos prema nama, pa smo svi imali više razumijevanja. Ovo sad što gledamo u RK Bosna Visoko je dno dna. Gore od ovoga ne može, iako uprava radi na tome da bude gore. Pozivam visočku javnost, ljubitelje rukometa, gradonačelnika gospodina Ganića da zaustave ovu lakrdiju, jer odosmo u propast.
Nisam bitan ja kao pojedinac i dug prema meni, koji mi je uprava obećala isplatiti do petka, 9. februara 2024. godine, bitan je klub, koji mora stati na zdrave noge s ljudima koji znaju upravljati, voditi klub, a ne sa aktuelnim uništavačima. Žalosno je da se jedan igrač aktuelne ekipe, tačnije dugogodišnji prvotimac i reprezentativac Hamza Karavdić, poznat po bespoštednoj borbi na terenu, povrijedio prije mjesec dana i da mu je dosada 10 puta obećana operacija, uprava nije ispunila obećanje. To je taj neljudski odnos o kojem sam govorio.
