Nije to tako ni davno bilo, nit su tada “arapski investitori” bili u igri kada je tadašnje Općinsko vijeće pod predsjedavanjem Vahida Heće (SBiH) legalno prodalo na Golom brdu 13,5 hektara državne zemlje za 1.000.000KM, a za što su glasali i SDP i SBiH i SDA. I tada su bili posrednici kao što postoje i danas koji za određeni procenat ispunjavaju želje prilikom tzv. “kajćenja” (upisivanja imovine na novog vlasnika op.a).
Uvijek su postojali halapljivi ljudi željni državne imovine za male pare koju kasnije preprodaju ili joj mijenjaju namjenu pa na njoj grade i zidaju, a zatim po deset puta većim cijenama prodaju izgrađene nekretnine. U pravilu uvijek imaju pomagaće u ovakvim poslovima od urbanizma, preko politike, advokata, nadležnih ministara …. i u pravilu uopšte ih ne zanima trajna šteta koju pričinjavaju ovakvim radnjama bez obzira da li se radilo o ekologiji, narušavanju flore i faune ili vodozaštitnoj zoni.
U prošlom tekstu fokusirali smo se na širi rejon Gorana koji je vodozaštitna zona ispod koje teku podzemne vode koje pune tri bazena iz kojih se Visočani snabdijevaju pitkom vodom. U tom slučaju ne samo da je nedopustivo i zakonski kažnjivo krčenje šume i pretvaranje tog terena u građevinsko zemljište za što su već izrečene odštetne kazne od kojih jedna i pravosnažno u iznosu od 120.000KM, nego u tom području nedopustivi su i svi postojeći objekti na Krstacu koji ispuštaju fekalije. Sporo to ide, ali pokrenute su zakonske mjere protiv mnogih za krčenje i pretvorbu, kao i bespravno zauzimanje državnog zemljišta i kako tvrdi naš izvor iz Kantonalne uprave šumarije niko neće biti posteđen.
U svim ovim radnjama i političkim pokušajima zamjene zemljišta preko nadležnog ministarstva u ZDK indikativno je i čudno što se pravobranilaštvo i inspekcija proglašavaju nenadležnim, ali kako nadalje tvrdi naš izvor sve je procesuirano i svi će biti obuhvaćeni istragom.
Da pojasnimo, zakonski ne postoji način da se zemljište u vodozaštitnoj zoni prevede u građevinsko. To je shvatila i bivša lokalna vlast i naprasno odustala od svojih započetih planova bez obzira što se to činio lagan i brz posao za dobru zaradu. Svi koji su na neki način ipak uspjeli dobiti dozvole za gradnju je ništa drugo do kriminal.
Pored Gorana koji je bio u našem fokusu istraživanja zbog izvorišta Vrutak, iznad Muhašinovića dešava se identična situacija 300 metara od rezervoara za vodu.
Od mještana smo dobili fotografije koje svjedoče brutalnom pustošenje šume i šumskog zemljišta za što su dokazi neoborivi, a još će biti interesantnije saznati ko stoji iza dozvole (ako ona uopšte postoji) za prevod u građevinsko zemljište kako bi se moglo početi sa gradnjom, jer teško da bi se investitor upustio u ovakav poduhvat bez obećanja da će mu to proći.
Naš izvor tvrdi da je i ovim povodom izdato više prijava, šest postojećih i dvije nove u pripremi.
Sve ovo traje godinama unazad, nepoznato je zašto se o svemu šuti i dozvoljava da zbog materijalnog interesa nekolicine ljudi onih koji “kajte”, onih koji “investiraju” i onih koji grade riskiramo trajno zagađenje naših izvorišta. Visoko ne smije dozvoliti tim skapanim i nemoralnim ljubiteljima novčanica i nekretnina da stavljaju svoje lične interese ispred interesa cca. 40.000 stanovnika ovog grada.
