Borba za spas divovskih pandi jedan je od velikih uspjeha u očuvanju neke divlje životinjske vrste. Desetljeća truda uložena u stvaranje sigurnog staništa za pande, spriječila su njihovo istrebljenje, no što je s ostalim sisarima koji žive na istome prostoru?
Novo istraživanje ukazuje na to da je dio sisara s istog područja imao koristi od truda uloženog u njihovo očuvanje, dok nekim vrstama on nije išao u prilog, piše BBC.
Leopardi, snježni leopardi, vukovi i azijski divlji psi gotovo su u potpunosti iščezli s većeg dijela zaštićenih područja. Sječa šuma, krivolov i bolesti dovele su ih do ruba izumiranja, a njihov nestanak mogao bi rezultirati “velikim promjenama, čak i kolapsom dijela ekosistema”, tvrde kineski naučnici.
Bez leoparda i vukova, jeleni i stoka mogli bi lutati bez nadzora, nanoseći pritom štetu prirodnim staništima te oštetiti ili uništiti prirodna staništa drugih životinja, uključujući i ona na kojima žive pande.
U nastojanju da očuvaju šume za pande, borci za očuvanje prirode vjerovali su da čine dobro i ostalim vrstama koje ondje žive. Takav je pristup pozitivno utjecao na dio životinja, no imalo je suprotan učinak na velike mesoždere poput leoparda i vuka, smatra suautor studije, dr. Sheng Li s Pekinškog sveučilišta.
Kineski znanstvenici vjeruju da je potrebno primijeniti širi, holistički pristup kako bi se upravljalo ekosustavom koji naseljavaju pande, a da istodobno ostale životinjske vrste s istog područja ne budu ugrožene.
Da bi u tomu i uspjeli naučnici ističu kako je potrebno poduzeti niz mjera, među kojima je stroža kontrola krivolova te obnova staništa za životinje kojima se hrane mesožderi.
Divovske pande dokaz su da borba za očuvanje divljih životinjskih vrsta uspijeva. Broj ovih životinja u divljini konačno se povećava, nakon višegodišnjeg opadanja.
Godine 2016. njihov je status iz “ugrožene” prešao u “ranjivu” vrstu na službenoj Crvenoj listi životinja na rubu izumiranja.
Prepoznatljivi crno-bijeli sisari poznati su kao takozvana “kišobran vrsta”, ona čiji opstanak predstavlja nužnost za pravilno funkcioniranje ekosustava te se, pomažući njima, pomaže i ostalim vrstama iz iste zajednice.
U slučaju panda, očuvanje šuma u kojima žive pokazalo se dobrim za brojne životinje, među kojima su ptice i mali mesožderi, no veći predatori, poput leoparda, snježnog leoparda, vuka i malo poznatoga azijskog divljeg psa izvukli su kraći kraj.
S istodobnim uspostavljanjem rezervata panda šezdesetih godina 20. stoljeća sve četiri spomenute vrste gotovo su nestale s tih prostora. Leopardi su nestali s 81 posto područja, snježni leopardi s 38 posto, vukovi sa 77 posto, a azijski divlji psi s 95 posto područja.
Njihov je broj ondje sada vrlo malen. Azijskoga divljeg psa uspjeli su zamijetiti i snimiti samo četiri puta, a ondje je čak 8000 nadzornih postaja i više od milion i po dana snimki kamerama.
Profesor Samuel Turvey iz Udruge zoologa Londona, koji nije sudjelovao u studiji, smatra da se borba za očuvanje vrsta u Kini i drugdje često temeljila na zaštiti staništa specifične “vodeće vrste”, što je koristilo i regionalnoj biološkoj raznolikosti. To se odnosilo na divovske pande u središnjoj Kini i na gibone u Hainanu.
“Rezultat takvog pristupa je značajan oporavak nekih važnih životinjskih vrsta, no u sklopu nastojanja da se očuva biološka raznolikost nekog područja mora se voditi računa i o ljudskoj aktivnosti na široj razini ekosustava jer bi u suprotnome ostale vrste mogle odande nestati”, smatra prof. Turvey.
U sklopu studije naučnici su analizirali podatke sa 73 zaštićena područja, uključujući 66 prirodnih rezervata u kojima žive pande.
Rezultati studije objavljeni su u časopisu Nature Ecology and Evolution.
Visocani.ba/Visoko.co.ba/federalna.ba
