„Nakon što je proglašena pandemija koronavirusa u BiH, a time i u Visokom, polovinu radnika u kompaniji u kojoj radim, a ima nas oko 150, vlasnici su ‘poslali’ na Biro rada. Tačnije, sve one moje koleginice i kolege koje su imali ugovor o djelu, kompanija je na početku pandemije koronavirusa pozvala na sastanak i s njima raskinula ugovor. Ostali su radili još jedan mjesec, mislim na one koji su imali Ugovor na neodređeno, te je i s njima raskinut taj ugovor, pa smo bili primorani prijaviti se na visočki Biro rada“, kazala nam je naša sagovrnica (identitet poznat redakciji) koja radi u jednoj visočkoj kompaniji za proizvodnju i izradu obuće (ime kompanije poznato redakciji).
Prema riječima naše sagovornice, nakon dva-tri mjeseca, određeni broj zaposlenika u ovoj visočkoj kompaniji, je dobio poziv od vlasnika da se vrate na posao, te zbog toga nisu mogli dobiti novčanu naknadu koja im je zakonski zagarantovana.
Nakon povratka na posao, kako nam je istaknula, iako je imala Ugovor na neodređeno, poslodavac joj je ponudio Ugovor na određeno, kojeg svaki mjesec od tada pa do danas mora obnoviti.
„Sama plaća koju sam imala prije pojave koronavirusa je smanjena: Iako radimo za minimalac i na normu, prilikom povratka na posao ponuđeno nam je da radimo za plaću koja je bila umanjena za 100-150 KM u zavisnosti od osobe do osobe“, dodala je.
Kakvo je stanje u tekstilnoj industriji najbolje oslikava činjenica, da su i radnici koji su radili 10-15 godina u ovoj visočkoj kompaniji, bili primorani da potpišu ovaj ugovor i pristanu na visinu plaće od oko 500 KM.
„Po povratku na posao, uvjeti za rad su tek donekle bili prilagođeni mjerama i uputstvima nadležnih institucija, tako da većina mojih koleginica i kolega svakodnevno ima određenu dozu straha da ne oboli od koronavirusa.“, rekla nam je ova Visočanka.
Ono što je pozitivna stvar u svemu ovome jeste da do sada nije bilo zaraženih u ovoj kompaniji, a prema njenim riječima, ipak se većina uposlenih osjeća nesigurno prilikom samog rada i boji se za svoju zdravstvenu sigurnost.
Kako nam je ispričala, svi radnici rade na normu koja je velika, a većinu subota moraju provesti na radnom mjestu kako bi tu normu koja im je nametnuta ispoštavali.
„Radimo osam sati dnevno i skoro svaku subotu. Normu moramo ispoštovati, bez obzira na ovu situaciju koja vlada više od godinu dana od kada se pojavila koronavirus. Nažalost, osuđeni smo na to jer, u slučaju da ne ispunimo normu ili ako se žalimo na uslove rada, vlasnici nam indirektno kažu da ćemo dobiti otkaz, odnosno da ‘idemo tamo gdje nam je bolje’“, zaključila je u razgovoru za Visoko.co.ba naša sugrađanka.
Visocani.ba/Visoko.co.ba/Redakcija
