Uskoro će 62 godine od kako je najpoznatiji jugoslovenski disident Milovan Đilas u časopisu “Nova misao” objavio priču “Anatomija jednog morala”.
Đilas od te priče počinje da primjećuje rađanje jedne nove klase, tzv. “crvene buržoazije”, koja je svoja lažna uvjerenja u ideale socijalizma i komunizma, koristila da stekne ogromne privilegije i uticaj.
Ti pojedinci iz KPJ, članovi birokratske nomeknlature, za Đilasa su bili izdajnici ideja socijalizma, jer dok su pričali jedno – živjeli su lagodnim životom – nalik onom bogatih buržuja.
Danas je mnogim ljevičarima u BiH potrebna “Anatomija jednog morala”, kako bi u našim redovima prepoznali, identificirali i osudili one koji svoja lažna ljevičarska uvjerenja drže samo deklarativno a u cilju zadovoljavanja ličnih interesa.
U doba kada samoproklamovano lijeva partija u parlamentu FBiH glasa za neoliberalni, ultradesničarski “Zakon o radu”, a općinski odbor druge lijeve partije podrži vijećničku većinu Fikreta Abdića jasno je da “nova ljevičarska klasa” danas ne samo da šuruje sa ekonomskim sistemima desnice već i njihovom ultradesničarskom, nacionalnom i etničkom ideologijom.
Problem okupljanja ljevice u BiH, nije samo organizacioni problem ukrupnjavanja moći partikularnih ljevičarskih partija, već i problem definisanja osnovnih postulata ljevice u BiH – sa kojim bi svi bili saglasni,
Sasvim je jasno da iskonskoj ljevici veći problem prave vukovi u ovčijoj vuni, saboteri iznutra, nego flagrantno otvorena i snažna desnica.
Mi ginemo od metaka ispaljenih iznutra, zarobljeni u paukovu mrežu ispletenu od strane onih koji se nazivaju naši.
Koliko je samo načelničkih mjesta izgubljeno za tačno onaj broj glasova koji je ljevičarski kandidat oteo drugom ljevičarskom kandidatu na proteklim Lokalnim izborima 2016. godine ?
U svakoj toj općini u svakom tom gradu gdje je ljevica sabotirala sama sebe, napravili smo novi potencijalni nacionalistički bastion.
Argument da je i desnica razjedinjena – je nikakav argument. Desnica je uvijek bila razjedninjena – jer nikada nije ni postojao fenomen kao što je svjetska internacionala na toj strani političkog spektra.
Mi moramo biti drugačiji – jer bar deklarativno cilj nam je isti. A odgovornost dvostruko veća od one koju nose na političkoj desnici.
“Anatomija jednog morala” nam je hitno potrebna.
