Na današnjoj komemoraciji povodom smrti legendarnog igrača i trenera NK Bosna Visoko Asima Lime – Haseta obratio se i predsjednik kluba Nermin Kadrić:
Uvažena porodice, prijatelji, sugrađani, poštovaoci lika i djela, našeg rahmetli Asima Lime-Hlevnjaka. Meni je pripala čast i velika dužnost da u ovom teškom trenutku, al sa ponosom i sjetom kažem nekoliko rečenica.
Teško je utješiti bolom i tugom skrhane, ali nam je svima lakše, kada se sjetimo života i djela našeg rahmetli Asima. A životni put Asima Lime bio je pun i sadržajan, ne onoliko
dug koliko bi mi željeli, ali sigurno kvalitativno jako vrijedan. Uvijek optimističan, eksplozivan, motivirajući, vrijedan,
zanimljiv, rado prihvaćen u društvu, bio je naš Asim.
Voljeli su ga svi, i mladi i stari i sportisti i svi žitelju ovog našeg grada, a i puno šire. Kao dječak i kao omladinac, rado se sjećam svakog susreta sa rahmetli Asimom koji je uvijek imao nešto da kaže, da nešto poruči, ali redovno sa mjerom i u cilju napretka. Danas, u tužnom času, govorim sa pozicije predsjednika UO NK Bosna kluba za koji je naš rahmetli Asim, vezao veći dio ovodunjalučkog vremena i to ne kao sporedna uloga ili posmatrač, već redovno kao aktivni sudionik i pregalac.
Za njega je NK Bosna bila puno više od kluba. Ona je za njega bila sastavni dio života iliti način življenja. Uvijek je NK Bosna bila više u njemu nego on u njoj. Hvala mu za sve radosti, ali i tuge koje smo doživljavali i proživljavali sa našim klubom.
Mene je lično uvijek dojmio i kao čovjeka i kao člana jedne velike društvene zajednice, porodice koja se zove NK Bosna. Od
kada sam preuzeo dužnost predsjednika našeg kluba, kad god bi me sreo, sa podignutom pesnicom prema nebu, i tapšanjem po ramenu, hrabrio me riječima – Samo naprijed predsjedniče! Za mene je to značilo uvijek puno. Tako jednostavnim gestom, svojom karizmom, neupitnim patriotizmom i ljubavlju, davao mi je novu snagu, i ponovo, i
opet, i uvijek, i zauvijek!
Kada sam preuzeo dužnost predsjednika UO NK Bosna znao sam da je ispred mene velika obaveza i teret toga što treba da
radim znajući za veliki ponos i tradiciju kluba, a onda me malo uhvatio i strah, pa odlučih da pitam jednog velikog filozofa porijeklom iz naših krajeva: Kako se mjeri veličina jednog sportskog kolektiva, konkretno, nogometnog kluba? Odgovorio mi je vrlo kratko i koncizno.
Veličina kluba jeste jednako veličini njenih ljudi pomnožena sa jedinicom vremena koliko traje.
Tada sam shvatio da je Bosna zaista veliki klub, a o veličini ljudi koji su bili ili jesu dio Bosne svjedoče vrijeme i ljudi.
Da je naš rahmetli Asim bio i da će ostati istinski velikan našeg kluba i društvene zajednice, svjedočite vi, mi, svi, vrijeme i
istina, a istina je da smo izgubili jednog velikog covjeka, prijatelja, entuzijastu, borca.
Ne smijemo i nećemo zaboraviti naše velikane, a ti si Asime bio jedan od njih i uvijek ćeš to i ostati.
Porodici i svima nama, molimo se za sabur, a tebi Asime za lijepi dženet, i neka ti je lahka zemlja bosanska.
