Poručnica Oružanih snaga Bosne i Hercegovine Nedžmina Dervišević nedavno je uspješno završila Logistics Captains Career Course na Vojnom logističkom univerzitetu u Virginiji u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je proglašena za najboljeg stranog polaznika. Za ovu mladu Visočanku, vojni poziv uvijek je bio definicija organiziranosti, postojanja tačno utvrđene strukture vođenja, kao i zagarantirana mogućnost napredovanja.
“Najveći motiv da budem dio Oružanih snaga Bosne i Hercegovine je bila prisutnost uniforme u mom životu od malih nogu, s obzirom na to da mi je otac bio vojno lice. Njega gledam kao uzora u profesionalnom smislu, jer mi je usadio ljubav prema ovoj državi, postavio mi je standarde u svojoj karijeri kojima ja težim i negdje se potajno nadam da ću ih i prestići, iako sam sama sebi zadala veliki zadatak”, kaže Nedžmina Dervišević.
Dodaje da je po završetku osnovne i srednje škole u Visokom, odlučila upisati Vojnu akademiju, a 2014. godine postala je kadetkinja Oružanih snaga Bosne i Hercegovine na školovanju u Republici Hrvatskoj, na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman”.
Nakon završene četiri godine studija Vojnog inženjerstva, diplomirala je i vratila se u Bosnu i Hercegovinu u početnom činu potporučnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Trenutno je na master studiju na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, smjer Nacionalna sigurnost, a u razgovoru opisuje kako je zapravo biti žena u vojsci.
“Mogu reći da je to pitanje koje najviše interesuje osobe koje nisu dio vojnog života, ali za nas koji se nalazimo u sistemu, to više nije nešto što nas nužno definiše. Iako da sigurno još uvijek postoje situacije u kojima žene moraju da više ulože truda, mislim da je puno više situacija i poslova u kojima se uopće ne treba, niti ne vidi razlika između muškog i ženskog pripadnika Oružanih snaga. Kao i u svakom poslu, najveći dio trenutnog stanja i rezultata zapravo proizilazi iz uloženog truda svake individue, neovisno o tome radi li se o muškarcu ili o ženi. Ja uvijek volim reći da je dovoljno da dam maksimum svojih kapaciteta, te će rezultati sami pisati za sebe svoje priče, možda ne istog trenutka, ali čvrsto vjerujem da sve dođe na svoje mjesto”, navodi sagovornica.
Ističe da je školovanje u Sjedinjenim Američkim Državama za nju bilo jedno od najvećih i najizazovnijih situacija koje je do sada imala ispred sebe.
“Završila sam četverogodišnju akademiju u drugoj državi za što smatram da me uveliko definisalo kao osobu i oficira, ali mislim da mi je školovanje na drugom kontinentu dalo potpuno neku drugu i novu perspektivu u mom poslovnom i privatnom razvoju. Kurs je bio vrlo zahtjevan i sama činjenica da sam imala još devet kolega iz cijelog svijeta, kao i 95 američkih oficira govori o raznovrsnosti i zainteresiranosti za ovaj kurs. Mislim da vještine koje sam stekla i naučila u Americi, družeći se sa najsavremenijom logistikom jedne velike sile kao što je Amerika, ću moći koristiti tokom čitave svoje vojne karijere”, govori ova mlada Visočanka.
Prema njenim riječima, trebat će joj još neko vrijeme da se svi utisci i znanja poslože, jer je u šest mjeseci intezivnog kursa raspolagala i upijala mnogo informacija, doživjela puno lijepih trenutaka i vrijeme je svakako bitno da to sve dođe na svoje mjesto.
“Osim mene, kurs su pohađali i oficiri iz Sjedinjenih Američkih Država, Botswane, Rumunije, Latvije, Litvanije, Egipta, Jordana, Grčke, Kolumbije i Gruzije. Biti proglašena za najboljeg stranog polaznika, uz činjenicu da sam bila ujedno i najmlađi strani polaznik je itekako bila ogromna čast. Lijepo je bilo primiti priznanje za uložen trud i vrijeme od strane instruktora čija su znanja i iskustva izuzetna. Za mene još bitnije priznanje jeste da sam uz tu diplomu, uspjela ući u krug 20 posto najuspješnijih oficira cijelog kursa uključujući i američke oficire, te sam samim tim i zaslužila 15. mjesto na Komandantovoj listi najuspješnijih oficira ovog kursa. Za moju vojnu karijeru je to veliki napredak i motivacija za daljnje usavršavanje”, priča Nedžmina Dervišević.
Kazuje da njen odlazak na školovanje u Sjedinjene Američke Države na ovaj prestižni kurs predstavlja samo jedan vid vojnog obrazovanja koje nam je omogućeno u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine.
“Osim Sjedinjenih Američkih Država, Oružane snage Bosne i Hercegovine šalju kadete i svoje pripadnike u mnoge partnerske zemlje poput Velike Britanije, Turske, Hrvatske, Srbije, Grčke, Makedonije, Austrije, Njemačke i druge. Naše osnovne i napredne obuke vojnika, podoficira i oficira vrše se u Centrima za obuku Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, Travniku ili Pazariću, ali i svakoj jedinici koja se nalazi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine. Mislim da raspolažemo s velikim mogućnostima obrazovanja naših pripadnika kako u Bosni i Hercegovini, tako i van granica naše države, što predstavlja ogromnu nadu i uvjerenje da ćemo sva naša znanja skupiti i što više unaprijediti budućnost Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, ali i naše cjelokupne države”, tvrdi sagovornica.
Objašnjava da je jedan dan vojnika definiran njegovim radnim mjestom i misijom jedinice u kojoj se nalazi. Za nju je to Centar za osnovnu obuku, koji predstavlja ulazna vrata svim civilima za početak karijere vojnika i službe u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine.
“Nakon oblačenja uniforme, doručka, pregleda soba i pozdravljanja zastave, svi vojnici odlaze na svoje zadaće, ovisno o njihovim trenutnim misijama. Lepeza zadaća jednog vojnika je ogromna i ona može predstavljati raspon od štabnog planiranja, osnovnih taktičkih zadaća do izvršavanje osnovnih vojnih aktivnosti, uređenje kruga ili čuvanja straže objekta ili jedinice. Koju od navedenih zadaća će izvršavati definirano je kategorijom kojoj pripada: oficirima, podoficirima ili vojnicima. Neovisno o tome, uvjerena sam da svaki pripadnik ulaže maksimalan trud da svaku svoju zadaću izvršava dosljedno, pošteno i davajući sve svoje kapacitete za što bolje rezultate”, jasna je ova mlada Visočanka.
Napominje da nikada nije imala slučajeva diskriminacije niti tokom svoje karijere kadeta, niti kao profesionalnog vojnog lica.
“Kao i u svakom drugom poslu ili zanimanju, susretat ćemo se s predrasudama, ali radom i zalaganjem, ponekad i u većim količinama od očekivanih, mislim da možemo kreirati okruženje u kojima neće biti mjesta niti diskriminaciji niti predrasudama. Najveći izazov, za mene kao oficira Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, jeste služiti svojoj domovini, časno i ponosno, te u svakoj svojoj zadaći ispuniti sve potrebne uslove i pružiti svojim kolegama adekvatnu podršku i dobrog timskog igrača na kojeg se mogu osloniti. Mislim da je generalni izazov vojnika u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine biti tu za svakog državljanina Bosne i Hercegovine, te biti spreman odgovoriti na sve zadaće, bilo kojeg tipa u bilo kojem vremenskom periodu”, potcrtava Nedžmina Dervišević.
Naglašava da će i u budućnosti nastojati da služi državi sa puno časti i poštovanja prema njenim vrijednostima.
“To je moj jedini cilj, uz postizanje dobrih rezultata u internacionalnoj zajednici i predstavljanje Bosne i Hercegovine na najbolji mogući način. Moja karijera će pratiti svoj tok definiran pravilnicima Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, ali moj doprinos profesionalnom pozivu definiram ja sama, i to je ono gdje nastojim dati sve svoje raspoložive kapacitete”, konstatuje sagovornica.
Mladima poručuje da prate svoj poziv, te da ako imaju afiniteta prema vojsci, posjete redovno zvaničnu stranicu Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine, gdje mogu vidjeti objavljene konkurse za školovanja i odlazak u druge države na obuku.
“Mi smo ti koji ćemo, ako Bog da, svojim radom, međusobnom koordinacijom i uvažavanjem, znanjima koja smo stekli širom svijeta, pokušati napraviti okruženje za bolje sutra generacijama koje dolaze iza nas. Na kraju svega, ljudi su najvažniji resurs kako Oružanih snaga, pa tako i naše domovine Bosne i Hercegovine”, zaključuje ova mlada Visočanka.
Visoko.co.ba/Jasmin Alibegović/Al Jazeera
