Melina Rašidović već 11 godina je novinarka u Informativnoj redakciji Hayat TV. Baš kako je i napisala, osvrčući se na svoj rad u Hayatu, iza nje su godine sazrijevanja, lijepih emocija… Kroz isti je srela i upoznala puno dobrih ljudi, puteva. Susrela se sa brojnim pitanjima na koja je u svom profesionalnom pozivu, a zarad dobre informiranosti gledatelja, dala odgovor.
Bliži se 24. februar i 30. rođendan Hayata. Melina uz ovaj veliki jubilej ima i svoju priču, svoje kratko viđenje Hayata – Života do sada i godinama koje idu.
“Hayatovih 30 i moja skoro 11-ta. Stade u njih mnoštvo izazova, profesionalnih i privatnih. Nadgradnje, sazrijevanja, najljepših emocija, dobrih ljudi, puteva i pitanja, učenja i saznavanja, istraživanja. Stade i činjenica da porodicu veže srce i da nakon dugog dana… jednog, dva, tri… šoljica kafe, opet uz Hayat, označit će pripadanje. Početak je godine. Zimski dan. Sastavio snijeg sa kišom. I moje testiranje za poziciju novinara. Mnoštvo pitanja iz struke, općeg znanja, do onoga za što nikada ni ne bih pomislila da će mi zatrebati. Prostorija u bojama i ljudi koje ne znam. „Još jedan izazov“, ohrabrivala sam samu sebe. I da, od starta, nepogrješivi osjećaj pripadanja. Onda i naknadni poziv, „počinjemo od srijede, da ne gubimo dane“. Nismo izgubili ni jedan, a prošlo je godina. Glas ljudi i ljudima, sadržaj njima za dušu, potrebu, informisanje, znanje, zadovoljstvo. Tragom informacija gdje god treba, a po znanje tu pored tebe. Jednostavno, čini se. Rekoše mi „tražiš li znanje, naćeš ga… tražiš li savjet, dobit ćeš ga… tražiš li sugestiju, imat ćeš je… u ovim prostorijama“. Ne rekoše, ubrzo otkrih, da uz sve to dobre ljude dobiješ kao premiju. One s kojima se i raduješ i tuguješ, raspoređuješ zadatke, ispraćaš važne događaje i procese. One kojima se diviš. One koje srcem osjećaš. Nisu mi rekli i da je takav odnos prema svima koji zakorače u Hayatove prostorije, a nepisano pravilo spoznala sam naknadno „sve što ti se da, dužan si proslijediti dalje… od znanja, profesionalizma, lijepe riječi, osmijeha, uvažavanja…“. Tako su odrasle generacije i generacije. Ne samo novinara. Oni koji su odlazili dalje, ustvari su velikim svojim dijelom, ostajali u ovim prostorijama. Tamo gdje se kritikuju loše stvari i hvale one pozitivne. Tamo gdje se posebna pažnja posvećuje domovini. Tamo gdje se rodilo, baš u vremenu kada je agresor okolo sijao smrt. Čiste namjere osjete i naši sagovornici i gosti. Rado će s nama podijeliti saznanja, dati informaciju, biti dijelom šarolikog programa. Dolaze i odlaze sa osmijehom. I vraćaju se…. Na radost svih nas. Zbog svega, neka je sretan 30-ti” – priča je naše Meline Rašidović.
Visoko.co.ba/Hayat/Amir Saletović
