Podrinjski čovjek i bistra rijeka Drina,
Srebreničke majke što izgubiše oca, muža, brata, sina.
Prođe već 75 godina, isto mjesto i blizina
I hiljade suznih ruža spušteno na mezarima.
Te kobne devedeset i pete,
Ne gledajući da li je osijedjeli čovjek ili novorođeno dijete.
Bespomoćno boreći se s poludjelim zvijerima ne osječajući količinu štete
Il’ se predaj il’ se ne daj, uhvatit će te.
Na svakom koraku mezarja otvorena
Bez ispraćaja, bez dženaze
Srebrenica bolom uramljena i suzama utopljena slika
Naše šehide od Boga zlatne krase staze.
U mojim očima slika krvi,
U mojim ušima vrisak
U mojim rukama neopisiv drhtaj
I majčin najjači stisak.
DA SE NE ZABORAVI, recite glasno!
Svako slovo nek se čuje jasno!
DA SE NE PONOVI, molite Boga,
El-fatiha za svakog od njih to su zaslužili a i više od toga!