Sretan je čovjek koji u ovakvom vremenu, na ovakvom, svim i svačim, zatrovanom svijetu, ima barem jednog iskrenog prijatelja. Zar nam ne treba svima ta jedna osoba da nam svojim osmijehom uljepša dan, da se iskreno raduje što je živa, zdrava? Da plijeni pažnju svojom čistom, pozitivnom energijom, da se isplače kad boli, da se smije kad je sve oke, da će za svoje voljene uraditi sve? Imate li takvu osobu? Uzvraćate li joj istom mjerom ili ‘pak mislite da se sav taj sjaj, energija, ljubav i pažnja podrazumijevaju, da ste vi to nečim zaslužili, da će to tako dovijeka trajati?
Neće! Ko mnogo voli, mnogo i kažnjava! Ko krv daje, krv i uzima i to na slamčicu, polahko, da osjetite šta ste imali a šta gubite!
Ne shvatajte olahko ono što imate, što ne možete kupiti, nabaviti…ljubav, iskrenost, odanost i poštovanje se ne kupuju! To su 4 svetinje koje se prvo zasluže, onda čuvaju i brane !
Kako prepoznati osobe sa tim vrlinama? Obično su oko njih djeca i životinje, kažu da oni osjete dobrotu…ali osjete je i oni sa svim suprotnim osobinama, pijavice od ljudi, osjete od koga mogu crpiti energiju, sisati krv, živjeti na tuđi račun…Ima ih previše, zlo je puno bliže ljudskoj prirodi, za dobro se ipak treba pomučiti, kaže dobri Meša!
Ovim dobrim naivcima ostaju 2 opcije: da odbace sve pijavice oko sebe, nastave da dišu i žive po svojim pravilima i budu spremni da ih nazivaju drskim slobodnjacima, ili da se povuku u samoću, daleko od svih, iscrpljene energije diviti se dječijem osmijehu i životinjskim pravičnim zakonima…
Pijavice se ionako uguše u vlastitoj pohlepi za tuđom krvlju….
