Šestog septembra 2022. godine biće punih 30 godina otkako se prvi put oglasilo zvono u Medresi “Osman-ef. Redžović” u Velikom Čajnu kod Visokog. Medresa je jedna od sedam škola ovog tipa koje trenutno djeluju na području Bosne i Hercegovine i jedan je od simbola Visokog i Ze-do kantona. Svoje srednjoškolsko obrazovanje tu stiče veliki broj učenika i učenica iz mnogih gradova BiH, nerijetko i inostranstva, a do sada je Medresa “iznjedrila” ukupno 27 generacija svojih alumnista. Nemjerljiv je značaj ove ustanove u odgoju i obrazovanju, što je dokazano na brojnim manifestacija i takmičenjima u protekle tri decenije, a najveće zasluge za uspjeh i razvoj Medrese pripadaju njenom osnivaču Džemalu ef. Salihspahiću, čovjeku koji je imao viziju za jedan ovakav projekat i dugogodišnjem direktoru Medrese te Dženanu Handžiću, aktuelnom direktoru i članu prve generacije Medrese “Osman-ef. Redžović”.
“Trideset godina je jedan važan, veliki i značajan jubilej naše ustanove. Pripremamo se da ga obilježimo na dostojan način. Posljednju okruglu godišnjicu smo imali povodom 25 godina Medrese 2017. godine, kada je uz prisustvo najviših zvaničnika Islamske zajednice BiH i najviše predstavnike Ze-do kantona te brojne prijatelje Medrese ozvaničeno otvorenje vanjskog sportskog terena, a tada smo dobili i posebnu plaketu IZ BiH kojom nam je reisu-l-ulema iskazao svoju zahvalnost za sve ono što smo učinili na polju razvoja obrazovanja tokom prethodnih godina. Sretni smo što ovu godišnjicu dočekujemo sa novim uspjesima i što se, hvala Bogu, imamo čime pohvaliti. Planiramo jednu posebnu svečanost na kojoj ćemo okupiti, prije svega, naše vakife, a možemo slobodno reći stotine ljudi koji su odlučili da postanu dio lijepe i uspješne priče, dio naše zajedničke nade i vjere da mladim ljudima možemo i trebamo ponuditi nešto bolje uvjete za obrazovanje od prosjeka. Tog dana planiramo ozvaničiti i završetak radova na nekim realiziranim projektima i nekima na kojima užurbano radimo ovih dana. Dakle, nadamo se da ćemo tog dana otvoriti Vakifski park, koji će upotpuniti sakralni dio kompleksa uz džamiju i da ćemo promovirati naše nove vakife, a od decembra 2018. godine do danas će 191 novo ime biti uklesano na našu vakifsku ploču. Također, ozvaničićemo završetak radova na proširenju i transformaciji školske zgrade. Prošle godine smo imali velike zahvate, podigli smo sprat na školskoj zgradi za novih pet učionica, a ove godine renoviramo prizemlje, nakon čega ćemo raditi i fasadu. Time će transformacija biti upotpunjena. Osim toga, uz Dane Medrese ćemo ponudi i druge kulturne, sportske, naučne i vjerske sadržaje, kojim ćemo obilježiti ovaj naš značajan jubilej”, najavljuje glavna osoba čajangradske Medrese.
NAŠA MEDRESA JE “LJEKOVITA”
Medresa je od svog početka u svakom smislu napredovala, od infrastrukture do samog načina školovanja. Po tome je svojevrstan fenomen na ovim područjima, što je naravno prepoznato od strane mnogih. Kada je sve pokrenuto u onim teškim 90-im godinama prošlog vijeka, malo ko je mogao očekivati da će to “izrasti” u ovo što je danas i da će imati toliki uticaj na kompletan obrazovni sistem.
“Ponekad kažem našim gostima da je Medresa ‘ljekovita’. Ljekovita je za naše duše koje boluju od nekog sistemskog defetizma, od jednog planskog pesimizma u kojem govorimo da ništa nije dobro, da drugi znaju uraditi stvari mnogo bolje, da će svi otići itd… Ono što je učinjeno u ovih skoro 30 godina u Medresi zapravo na najbolji način pokazuje da se sa iskrenim nijetom, dobrim planom, poštenim radom i puno, puno ličnog truda i zalaganja zaista može učiniti puno. Ja sam 1992. godine bio učenik prve generacije Medrese koja je bila ‘virtuelna činjenica’ više nego ‘opipljiva’. Zapravo, te školske godine nije bilo ničega opipljivog što bi se moglo nazvati Medresom. Bilo je nas nekoliko dječaka i djevojaka u podrumu imamske kuće u Gračanici. Tu su bili ljudi koji su vjerovali u ideju da naša omladina zaslužuje bolju priliku za obrazovanje. I evo, 30 godina kasnije, mi smo na 50 dunuma zemljišta, preko 12 hiljada kvadrata pod krovom, imamo preko 250 đaka, 67 zaposlenih i hvala Bogu, te brojke rastu. Bez razvojnog plana nema ništa. Sa druge strane, kažu da čovjek najdalje stigne kada ne zna gdje je krenuo, a Medresa je jedno lijepo putovanje i mislim da može služiti na ponos i Visokom i svima onima koji su se odlučili postati dio ove lijepe priče, a zaista, stotine je takvih ljudi”, pojasnio je.
Prema riječima direktora Handžića, obrazovanje je u najglobalnijem smislu u jednoj ozbiljnoj krizi.
“Ja to stalno ponavljam, kako sam u jednoj knjizi pročitao veliku istinu, da onaj ko bi ustao onaj koji je umro prije 100 godina ne bi prepoznao ništa osim škole. U svijetu koji se dramatično mijenja, škola je ostala jedna otprilike statična kategorija i obrazovni sistemi su državni sistemi, kao što znamo, sve javne stvari su nešto tromije. Drugo, to su glomazni sistemi koji obuhvataju desetine, pa i stotine hiljada ljudi u vrlo različitim uvjetima, čak i u razvijenim zemljama vrlo je teško po uvjetima, po mentalitetu, po svemu u potpunosti ujednačiti ili svaki puta kada hoćete da vodite određenu promjenu suočavate se sa takvim problemima. Međutim, mi smo kroz našu Medresu pokazali da se na nekim mikroplanovima, da se u nekim manjim, ograničenim pričama mogu praviti iskoraci. Nama je sretna okolnost što smo dio javnog sistema obrazovanja i što smo škola otvorena i dostupna svima, a sa druge strane velika je prednost to što je naš osnivač Islamska zajednica i što je sistem srednjoškolskog obrazovanja u IZ-u puno manji. Naime, mi imamo 6, a odnedavno sa banjalučkom Medresom i 7 medresa, a to je oko 2500 đaka. Dakle, to je relativno mali broj, pa smo puno mobilniji i spremniji da iniciramo, pokrećemo, rukovodimo i kontrolišemo, a po potrebi i korigiramo promjene. Mi smo se trudili da to iskoristimo na najbolji način i nismo se bojali da inoviramo te od Medrese, ono što se u anglosaksonskoj obrazovnoj tradiciji zove ‘boarding school’ odnosno ‘škola sa internatom’, mi smo na tome gradili svoj obrazovni brand. Dakle, ne na pojedinačnim znanjima nego na ukupnom iskustvu obrazovanja i školovanja u Medresi, jer Medresa nije škola koja se pohađa, nego je druga kuća i mjesto u kojem se odrasta. To je mjesto koje nas bitno definira kao ljude. Zato smo se svima koji pohađaju Medresu odlučili ponuditi nova iskustva i naš je moto izlaganje đaka novim iskustvima, bilo da se radi na arheološkim istraživanjima na Čajangradu, angažmanu učenika u školskom planetarijumu, muzeju, humanitarnim aktivnostima, dakle bitno nam je da budu izloženi novim iskustvima i da pronađu ono u čemu su oni zaista najbolji”, rekao je Dženan Handžić.
ALUMNISTI MEDRESE SU NAJBOLJI NJENI AMBASADORI
Učenici koji završe Medresu su ponos ove ustanove. Veliki broj njih je uspješan u nastavku školovanje ili u poslu kojim se odluče baviti. To je rezultat kvalitetnog rada u ovoj školi, što ističe i direktor Handžić.
“Bio sam u jednoj velikoj poslovnoj kompaniji u Sarajevu i tamo me dočekao Muhamed Halilović, naš alumnista koji je školovani dizajner i vodeći dizajner u toj multimilionskoj kompaniji, a onda je on pozvao inžinjera mašinstva i također alumnistu naše Medrese Almira Aličkovića, koji je šef proizvodnje i rekli su mi: ‘Recite direktore šta je to što možemo uraditi odmah sada za vas?’. Ja sam u tom trenutku bio istinski ponosan, jer taj naš mali susret u velikoj kompaniji u Sarajevu, predstavlja izuzetnu metaforu onoga što mi želimo kroz obrazovanje u Medresi. Deset do petnaest posto naših alumnista nastavlja svoje teološko obrazovanje, ali neki Muhamedi, neki Almiri studiraju mašinstvo, medicinu, veterinu i daju poseban ton sredinama u kojima žive. Naš najvažniji zadatak je da im pružimo one vještine, stavove ili uvjerenja koja će ih učiniti časnim, odgovornim na mjestima koja rade, a za sva ostala stručna znanja mislim da je to danas manji problem. Kada je tehnologija u pitanju, obzirom da spadam u generaciju ‘digitalnih imigaranata’, a neko je generacije podijelio na one koji su rođeni u toj eri i one koji nisu, nisam siguran koliko tehnologija olakšava obrazovanje mladim ljudima, jer fokusiranost je preduvjet svega za kvalitetno obrazovanje, a tehnologija se pretvorila u jedan ogroman distraktor. Dakle, ona odvlači ili rasipa, dovodi do disperzije pažnje i jako se teško usmjeriti na jedan pojedinačni zadatak i to ponekad predstavlja problem. Naravno, mi pratimo tehnologiju, naše su učionice tehnološki veoma napredne, a u novim učionicama koje smo gradili su ‘pametne table’ posljednje generacije. Tehnologija se mora dozirati sa ukusom, ali ona ne predstavlja samo priliku nego i prijetnju te valja biti oprezan sa tim”, dodao je.
SLIČNOST I DOBRA SARADNJA SA FRANJEVAČKOM KLASIČNOM GIMNAZIJOM
Visoko je slovi za izuzetno sprecifičnu sredinu i sredinu koja može biti primjer drugima. Naime, pored Medrese, u Visokom uspješno radi i Franjevačka klasična gimnazija, koje je također škola otvorenog tipa u koju se mogu upisati učenici iz cijele BiH, ali i inostranstva. Upravo ta otvorenost i jeste pozitivan primjer, posebno kada se ima u vidu da najveći broj učenika i dolazi iz drugih sredina u Visoko.
“Kroz školovanje u Medresi ili Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, Visoko postaje važan toponim odrastanja desetina pa i stotina mladih ljudi koji ni na kakav drugi način nisu vezani za Visoko. Kroz djelovanje ove dvije školske ustanove Visoko na karti BiH i na ličnim kartama mnogih mladih, pa i zrelih ljudi dobija neobično na značaju. Čini mi se da mi tu činjenicu nismo još dovoljno iskoristili, ali znanje je stogodišnji plod, rezultate našeg rada ili ne daj Bože nerada, mi ne možemo tako brzo vidjeti. Potrebne su i desetine godina da bismo potpune efekte našeg posla osjetili, pa tako i kad je u pitanju disperzija obrazovanja iz BiH prema drugim gradovima, pa i inostranstvu. Naravno da to nas sve skupa ovdje dodatno obogaćuje i najdirektniju korist od toga imaju oni koji pohađaju ovu školu. Kako za američku kulturu kažu da je ‘melting culture’, da je to topionica naroda, da je Amerika postala to što jeste zahvaljujući kombiniranju bezbroj identiteta i mentaliteta koji je čine, tako da ta raznovrsnost apsolutno nije prokletstvo nego upravo prednost i mi na najljepši način živimo te različitosti ovdje u Medresi, pa i kroz kontakte sa našim prijateljima u FKG-u u Visokom ili mnogo šire. Mislim da smo po tome, a da smo Bogdo i malo više primjer nekima koji se pitaju više od nas”, govori Dženan Handžić.
VAKIFI SU VELIKI SAVEZNICI RADA MEDRESE
Jedan od fenomena ove škole su vakifi ili ljudi koji su se odlučili da finansijski ili na druge načine podrže rad ove školske ustanove. Direktor Handžić naglašava kako se oni već nekoliko godina nikome ne obraćaju ni sa kakvim apelom ili pozivom za pomoć, ali da pomoć stiže sa svih strana.
“Već godinama naši vakifi su ljudi koji ne odgovore na naš poziv, nego odgovore na neki unutrašnji glas koji ih pozove i kaže da je ovo jedno dobro i da treba biti dijelom ovoga dobra. Ponosan sam na vakife i na priču o njima zato što je veliko trajno dobro kao što je Medresa, kroz istoriju uvijek bila privilegija nekih velikih i moćnih pojedinaca koji su dobro stajali u hijerarhiji države kako god se ona zvala, a ‘mali’ ili obični ljudi nisu imali privilegiju da iza sebe ostavljaju nešto veliko, snažno ili važno na takav način. Mi smo ovdje kroz naš sistem uvakufljenja, tačnije 662 vakifa su od osnivanja Medrese do danas, dakle stotinama ljudi smo omogućili da urade zajednički ono što niko od njih ne bi mogao učiniti pojedinačno. Mislim da je u tome posebna vrijednost i da mi koji se svakodnevno bavimo duhovnim ili trajnim vrijednostima, imamo dužnost da našim džematlijama ponudimo mogućnost da učine neko trajno dobro, odnosno da proizvedemo situacije koje će omogućiti situacije ljudima da budu bolji nego što jesu ili da čine neko trajno dobro koje će ih nadživjeti. Pored finansijske podrške naših vakifa, tih stotina divnih ljudi, žena, momaka i djevojaka, mlađih ili starijih, više ili manje obrazovanih, svima njima je zajedničko da oni zapravo dolazeći i odvajajući dio svoje pošteno stečene imovine u korist ove ovdje kuće i njenog razvoja, oni postaju naši saveznici. Ne samo u formalnom ovosvjetskom smislu, nego i u smislu dove odnosno duhovne vertikale i njihova pozitivna energija nas stalno prati”, ističe prvi čovjek Medrese.
Medresa je 2019. godine ušla u proces proširenja svojih kapaciteta na način da umjesto dva odjeljenja prvih razreda upisuje tri odjeljenja i taj proces treba da se upotpuni ove godine.
“Mi smo ove godine ispratili posljednju generaciju naših alumnista sa dva odjeljenja, tako da bi sada trebali primiti to 12. odjeljenje kako bi u sva četiri razreda imali po tri odjeljenja. Razvojni planovi, koje ovih dana realizujemo su prilagođeni tome. Mi nismo megalomani, i nemamo kratkoročni ili srednjoročni plan da se nekontrolisano širimo, ali smatram da nakon mnogo pažljivog promišljanja i konsultiranja sa ljudima koji razumiju ta kretanja, 12 odjeljenja je mjera. Mi generalno nismo nešto mnogo povećali broj đaka, koliko smo smanjili broj đaka po odjeljenjima, što nam je doprinijelo kvalitetu nastave. Dakle, nekih 280 đaka će biti naš objektivan i trajan kapacitet. Kada obilježimo ovaj jubilej naše Medrese i realizujemo aktuelne radove, nama je ostalo onda da završimo još našu sportsku dvoranu. Nadam se da je to projekat koji ćemo uz dobru volju i podršku koju smo do sada uživali, moći završiti do kraja 2025. godine”, zaključio je direktor Handžić.
“Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”.
Visoko.co.ba/Neven K.
