Sportski savez Opštine Visoko je na svom prvom izboru najboljih sportista za 1964. godinu proglasio JEDNOG najboljeg među najboljim, a za 2017. godinu, (21. februara 2018.) promovisao je nevjerovatnih (?!) ŠEZDESET I TROJE (63), sportista i nešto subjekata.?! Time je Izbor prerastao u poznatu visočku minderašku praksu.
Tako je svaka četvrta kuća u Visokom dobila najboljeg ili najbolju u nečemu. Sve visočke nane i dede su napokon zadovoljni jer mi je neko iz familije postao važan sportaš (!) …
Pojedince treba izostaviti iz ove priče, ali u Visokom je postalo dovoljno da obučeš jednu sportsku čarapu i već si NAJBOLJI u nekom sportu.
Pošto su mnogi portali pisali o nagrađenim (iako jedva da se razumije ko je za nešto izabran), PIŠEM O JEDNOM NENAGRAĐENOM.
Visočki „političko-sportski sud“nije uvažio i prijedlog za životno djelo u sportu za SKOPLJAK TARIKA– TARETA, inače sa statusom: „vrhunski sportista Jugoslavije“!?
Iako se nagrada za životno „djelo u visočkom sportu“ često davala u jednoj godini i za osmero ljudi, a prošle godine za četvero, ove godine je iznenada (?) „previše dvoje“, pa za Tarika nije bilo mjesta!!!
Ko je Tarik Skopljak?
Visočanin 100 % od 1946. kad’ je rođen.
Njegov razvojni put išao je sličnim slijedom kao onaj, talentovanih visočkih junoša početkom šezdesetih. Aktivnost u Srednjoškolskom sportskom društvu „Mladost“ usmjerena od nastavnika Pere Markotića i Ferida Semića, prvih visočkih rukometnih trenera, odvela ga je u ovaj sport.
Ulazi u Praljkovu selekciju što će predstavljati i njegovu presudnu odluku u vidu sportskog i životnog napretka. Uz sve to , Tarik je vrstan muzičar…
Redaju se nastupi u Ligi BIH , drugostepenovanom takmičenju u Jugoslaviji, te iskustva po mnogobrojnim turnejama u Istočnoj Evropi na koje je išla rukometna visočka Bosna.
Tarik postaje reprezentativac BIH. Godine 1963. igra na Ohridu na Prvenstvu republika Jugoslavije.
Proglašen je najboljim igračem Kvalifikacija za ulazak u Prvu ligu Jugoslavije, jula 1965. kada je visočka Bosna postala po prvi put član najvećeg jugoslovenskog ranga.
Jugoslovenski šampionati pamte ta ga po rukometnoj inovaciji na jugoslovenskim terenima: „eret šutu“.
Osvaja TRI bosanskohercegovačka kup-a i to : 1965. 1968. 1971., kao i najveći rezultat visočkog kolektivnog sporta – finale Kup-a Jugoslavije u sezoni 1964/65. uz spektakle u Visokom i na zagrebačkog Šalati.
Zahvaljujući šampionatima u Prvim Jugo-ligama i rezultatima u Kup-u Jugoslavije on dobija status vrhunskog sportiste Jugoslavije što je unešeno i u njegovu radnu knjižicu, kao radni staž vrhunskog sportiste.
Ističu ga i dvije karakteristike.
1. Bio je najatraktivniji igrač Jugoslavije sredinom šezdesetih što potvrđuje niz fotografija koje su ušle u mnoge evropske i svjetske rukometne albume.
2. Njegovo sportsko opredjeljenje gurnulo ga je i na studije Fakulteta sporta i kojeg završava u Sarajevu.
Kao pedagog radio je u školi i kroz cijeli svoj radni vijek (40 godina) i usmjerio mnoge dječake i djevojčice u svijet sporta.
Na prijedlog rukometnih veterana za nagradu za životno djelo u visočkom sportu“ visočki „sportski sud“ ga je proglasio „prekobrojnim“….
Sramite se, beskičmenjaci !!!
U prilogu su fotografije koje prikazuju samo dio sportskog puta Tarika Skopljaka…
(Autor teksta i vlasnik fotografija , Antović Zdenko, zadražava pravo da na svom fejzbuku piše: šta mu je po volji)
