Elmedina Hodžić rođena je 1991. godine u Višegradu. Nakon ratnog perioda u Bosni i Hercegovini, sa porodicom se seli u Visoko. Nakon osnovne i srednje škole upisuje Filozofski fakultet na Univerzitetu u Sarajevu, na odsjeku za francuski i turski jezik i književnost. Po zanimanju je profesorica, prevodilac, lektor te projekt menadžerica, a aktivno čita i piše na 8 stranih jezika (turski, francuski, engleski, španski, njemački, italijanski, portugalski i holandski).
U nastavku pročitajte inspirativni intervju sa Elmedinom.
Kako je tekao put učenja tolikih jezika?
Vrlo valovito i brdovito rekla bih jer je to proces sa usponima i padovima. Ali vrlo je važno u svemu tome zavoljeti proces, a ne samo cilj kako ne bi došlo do pregorijevanja i mržnje prema samom cilju. Učenje jezika je cjeloživotni proces jer je jezik je živa materija, mijenja se i stalno se mora obnavljati da se znanje ne bi zaboravilo.
Kako jezici utiču na život ljudi?
Pozitivno, rekla bih. Jezik vam otvara vrata u jedan novi svijet, novi pogled na svijet. Mnogo je drugačije kada ste u stanju govoriti strani jezik i sporazumijevati se sami kada to situacija zahtijeva od vas nego kada morate potražiti pomoć drugih. Što bolje znate jezik, to vam se više mogućnosti otvara za znanjem, napredovanjem, poslom, putovanjima, izvorima prihoda itd.
Koju vještinu smatrate neophodnom za pripremom za budućnost?
Jak um i fleksibilnost, sposobnost da se prilagodima promjenama koje dolaze. Mentalno zdravlje je posebno došlo do izražaja u toku pandemije, a sa njim i sposobnost da se prilagodimo “novom normalnom”. Vremena se modernizuju, mijenjaju velikom brzinom i fleksibilnost će igrati ključnu ulogu u budućnosti u svim profesijama.
Šta ste to naučili tokom godina rada, a što niste školi?
Da je matematika važna.U školi nas baš i ne pripremaju za stvarni život i izazove koji nas očekuju. Zato mnogi misle da će im posao i karijera doći na noge ili ih čekati odmah nakon što završe fakultet. A to baš i ne bude tako. Izdvojit ću 5 stvari koje sam naučila: -da se posao ne traži na birou -da trebamo uvijek imati plan B, a ako plan B propadne onda plan C -da planiramo vrijeme, novac i obaveze -da imamo više od jednog izvora prihoda -da nikad nije kasno da promijenite posao, karijeru okrenete u drugom smjeru.
Šta biste poručili mlađim generacijama?
Mladi često misle da će neko doći, prepoznati talenat u njima ili znanje i ponuditi im posao na pladnju, ali to u stvarnom životu nije tako. Mi trebamo da se trudimo, da istražujemo i stvaramo sebi prilike koje će nas dovesti do bolje budućnosti, boljeg posla, boljih uslova za život. Neće i ne treba niko doći da nas spasi, da nam popravi život, riješi probleme, nego to moramo uraditi sami. Priprema donosi životne prilike. Ne gubite vrijeme skrolajući po društvenim mrežama nego ga uložite da savladate novu vještinu, novi jezik, vježbate ono što već znate. I ne poredite se niti takmičite ni s kim osim s vama od jučer. To je jedino poređenje i takmičenje koje vam treba značiti. Nemojte govoriti da znanje i diplome ništa ne znače jer znače i kad tad će vam zatrebati. Znanje nikad nije izdalo. Ne biste voljeli da vas liječi doktor bez znanja i diplome, zar ne? Isto tako je i sa drugim profesijama.
Visoko.co.ba/Ilijas.info
