„A zgarišta i zapuštene oranice nisu ni jedno carstvo učinili srećnim“
Da li je život postao tako nemaran i slab? Da li nas vuče želja za novcem?
„Ima ljudi koji od svog bogatstva nemaju ništa osim straha da ga ne izgube.“ „Napredak“ na koji smo toliko ponosni, jednostavno je mamac koji nas primorava da radimo kao zvijeri ne bi li se konačno dočepali sreće i zadovoljstva. Bol koja srećne ljude sustiže je bol koju osjećaju prema ljudima kojima sreća predstavlja bogatstvo. Vladar svoje bogatstvo stiče kroz dokazivanje hrabrosti, pobjede i jake ciljeve.
Koliko je usitinu bitno biti zadovoljan i ispunjen onim što imamo?! „Dvije su stvari kojima težimo svi u životu: prva je da dobijemo ono što želimo, a druga da u tome uživamo.Rijetki uspijevaju ovo drugo. „ Vladati i prihvatati dužnosti, a ne samo uživati u prednostima je čuvati svoju državu od pokorenja, čuvati sebe od neprijatelja i državljane od zlih pogleda. Harmonija koja bdije nad carstvom koje nema veliku žudnju za bogatstvom je mnogo vrijednija od one koja svakodnevno udiše miris zlata i svile. A bogatstvo je zaista, i ponos i dika jednog carstva.
Ali kako da uživa u bogatstvu ako ga nije stekao radom i trudom već silnom željom za istim!? Svi ti čvrsti bedemi ukrašeni zlatom čarobno izgledaju na suncu, sjaj ubada u oči i stvara u ljudima ljubomoru. Nisu se dvori nikada oranicama kitili, zgarištima ponosili, uvijek je u dubini njihovih srca bio onaj mali djelić sreće i žudnje za novcem. Oholost i želja za novcem je istaknuta osobina koja dovodi u pitanje identitet.
Da li je jedan običan čovjek ponosan na ono što ima? Ne vjerujmo u onog vladara što se hvali zlatnicima a ni u onog što kaže da bogatstvo ne posjeduje, jer svaki u sebi nosi veliki razlog zbog kojeg je vladar, zbog kojeg nije nikada zasuo zgarište dijamantima. „Kad na nekom vidiš bijel saruk, ne prevari se- pomisli da je ispran pozajmljenim sapunom.“ Ćamil Sijarić, Konak I zauvijek će težiti za zlatnicima jer…
Zgarišta i zapuštene oranice nisu ni jedno carstvo učinili srećnim!
