Poznanici nam odoše u Njemačku.
Sve više mladih ljudi umire.
Svaki dan sve više neizlječivih bolesti.
Bjesni psi na svakom koraku.
Ljudi ubijaju ljude zbog sitnice.
Fildžan država.
Školski sistem zastario.
Ljudi ginu.
Sve vrste nasilja na svakom uglu.
Zagađujemo okolinu.
Loš životni standard.
Ljudi na pozicijama uporno zezaju one “ispod“ njih.
Ne kupujemo domaće jer je često i skuplje.
Plate su male.
Neperspektivnost svaki dan sve veća.
Bolesne liječimo prodajom kolača.
Firme u stečaju.
Nezaposlenost gdje god se okreneš.
Kriminal i korupciju svaki dan sve zastupljeniji.
Hranimo se nezdravo, jer je zdrava hrana skuplja.
Siromaštvo vreba iza svakog ugla.
Nacionalizam.
Nedostatak dobrih vođa.
Sigurnosti i bezbjednosti nema.
Nejednakost i diskriminacija svugdje.
Moje školske kolege i ja smo završna godina u gimnaziji i sve više nas okupira misao šta želimo u budućnosti, odnosno gdje želimo svoju budućnost. Moram vam reći da jako puno mojih kolega svoj život želi nastaviti van granica BiH. Koliko vas je svjesno te poražavajuće činjenice? Da li želite makar razgovarati o tom problemu ili će nam i dalje važnija tema biti Meghan i Harry i kako će dalje živjeti.
