“Cilj mi je da se oživi rad kluba koji sada treba da proslavi 90 godina postojanja. I sa ljudima koji žele isto. Ljudima koji znaju i hoće, a isključujući pesimiste. One koji govore kako je nemoguće, preteško i kako to mi ne možemo uraditi ni za deset godina jer mi imamo srednjoškolsko obrazovanje, nepismeni smo i nemamo sredstava. I ko bi nama pomogao kada se ne može pomoći gradu? Da je lako – nije, ali ja vjerujem u sebe i nas. Imamo karizmu, volju, znanje, poštenje, odgoj i neviđeno strpljenje. Imamo i podršku bitnih ljudi u gradu. Zavist i ljubomora samo nas jačaju. Vidjet ćete da ćemo uspjeti”, poručuje Mugdin Imamagić, nekadašnji nogometaš, a danas sportski radnik čija se nastojanja mnogostruko tumače. Stavljajući u kontekst mjesto dešavanja i okolnosti, ostvarenje ambicija da se reaktivira klub koji od jeseni 2013. godine ne egzirstira izaziva nevjericu.
Nekada je to “ništa” bilo ispunjeno industrijskim kompleksima rudnika i željezare, koje je svakodnevno pohodilo 2.000 radnika. U doba industrijalizacije u to mjesto dovođeni su inženjeri iz cijele bivše zemlje, ali i inostranstva. Relativno brzo napravljen je konglomerat naroda, a da bi se zadržali, početkom 1960-ih napravljen je olimpijski bazen, osnovan klub Društva inženjera i tehničara, brojni kulturni i sportski kolektivi.
Trećina prijeratnih stanovnika
Tada je Vareš “narastao” do 24.476 stanovnika. Ali već do popisa 1991. godine broj je smanjen na 22.203. Nakon ratnih zbivanja i ekonomskog kolapsa taj broj pada do današnjih 8.345 stalnih stanovnika. I ta jedna trećina nekadašnje populacije živi u “izrazito nerazvijenoj općini”, prema rangiranju Federalnog zavoda za programiranje razvoja i njegovim Socioekonomskim pokazateljima po općinama FBiH za 2016. godinu. Vareš se nalazi na 73. mjestu po razvijenosti, a ispod je svega šest općina. Sportska slika jednako je turobna. Prilikom izrade Strategije razvoja sporta ZDK među 156 klubova mjesto je našao samo jedan iz Vareša – nogometni klub koji će se upravo te godine i ugasiti. Otad sporta u Varešu nema. Igralište, prostorije i svlačionice nagriza zub vremena i nemara. Možda je time dodirnuto dno?
“Ne mogu reći da je Vareš, sa društvenog i ekonomskog aspekta, dotakao dno. Društveni život itekako se odvija i još ide uzlaznom putanjom. S ekonomskog aspekta ovdje rade poduzeća u drvnoj, metalskoj i prehrambenoj industriji. Zastupljeno je i malo poljoprivrede, stočarstva, kao i ugostiteljstva. Otkako sam ja načelnik, radi se na oba spomenuta polja da taj dijagram krene uzlaznom putanjom”, kaže Zdravko Marošević, aktualni općinski načelnik, dodajući da je nerealno očekivati zaustavljanje iseljavanja u kratkom periodu “jer je odliv stanovništva globalni proces i ništa više ni manje to nije problem Vareša u odnosu na ostatak države. Ono što primjećujem jeste da mladi ljudi odlaze u nepoznati svijet, a ovdje napuštaju kvalitetna radna mjesta. Država sa svoje razine mora raditi na stvaranju perspektiva i sigurnijeg življenja.”
A direktne pomoći viših nivoa vlasti, kao ni strukovnih sportskih saveza nije bilo. U tom su periodu cijele generacije bile bez prilike da pokažu talent, da se druže i rekreiraju. “Nijedan od saveza još se nije javio niti je pitao za klub koji postoji 90 godina. Gdje je u posljednje četiri godine, je li posrnuo i zašto se ne diže? Ali, hvala Bogu, dižemo se iz pepela i mnoge ćemo zastidjeti. Uskoro ih želim posjetiti u prostorijama N/FSBiH”, ističe Imamagić.
U ovom gradu postoji i doza samokritike. Prvi čovjek općine i kluba nikoga ne amnestira: “Svakako da bi viši nivoi vlasti trebali daleko više da učestvuju u izgradnji infrastrukture i drugih dijelova razvoja, posebno tamo gdje su oni nadležni, ali i lokalna zajednica mora imati ideje i projekte te vršiti pritisak na ostale organe vlasti.”
Ambasador Vareša
Usponi i padovi kao ciklični periodi društvenih tokova uzrokovali su brojne posljedice, prije svega za one koji su ostali u gradu. I upravo se od njih očekuje da izvuku društvo iz krize. Međutim, oni koji su odselili mogu biti i prevaga i dodatna pokretačka snaga. Darko Rajić, Varešanin s trenutnom adresom u Sinju, često obilazi rodni grad i prijatelje.
“Prije četiri godine čuo sam od Hame Šišića, tadašnjeg trenera kadeta NK Vareš, kako su njegovi dječaci trostruki prvaci Lige ZDK, a da imaju katastrofalne uvjete za rad. Želio sam tu djecu nagraditi i preko legendarnog igrača Hajduka Igora Tudora dogovorio njihov dolazak na Poljud i odigravanje utakmice s vršnjacima Hajduka. On, onako profesionalan i susretljiv, odmah je prihvatio ponudu i dječaci koji u svom gradu nisu imali ni tuša ni svlačionice igrali su na Poljudu. Ugostio sam ih i platio smještaj za sve.”
Sada se Rajić postavlja kao svojevrsni ambasador Vareša i dogovara mnogo veće projekte. Jedan od njih jest i gostovanje Hajduka. “Preko Torcide iz Sinja stupio sam u kontakt s upravom Hajduka i predsjednikom Nadzornog odbora Slavenom Marasovićem. Uputio sam mu prijedlog za donaciju te neku čvršću vezu dva kluba. Kroz razgovor smo došli na ideju da se nabavi neka sportska oprema i da je u Vareš donese tim Hajduka, koji bi odigrao i utakmicu s lokalnim timom, te tako dao doprinos u jubileju NK Vareš. Pitao sam načelnika Maroševića može li u ime općine organizovati prihvat i smještaj Hajduku, a on je obećao svu moguću podršku. Plan je da se gosti dočekaju kraljevski i da se Varešani pokažu kao pravi domaćini”, dodaje Rajić, još jednom otkrivajući mentalitet bosanskog čovjeka, bez obzira na materijalno stanje. Ostalo je da se još odredi tačan datum u augustu.
Brojne su akcije Varešana u dijaspori na promociji svog grada – godine 2009. Bojan Krljić, Damir Josipović, Saša Đukić i Nedeljko Marić iz Holandije biciklima su doputovali u Vareš da bi Goran Višnjić 2016. motociklom prevalio put od 22.000 km kako bi iz Australije preko 18 zemalja doputovao u rodni grad.
“Cilj moga puta bio je da promovišem ime Vareša i skupim novčanu pomoć za mlade koji se okupljaju u sekcijama i klubovima, a nemaju nikakvu potporu od države. Vareš je moj grad gdje je sve počelo, moj život, škola, prva ljubav, prva vožnja motora, cijelo nezaboravno djetinjstvo provedeno s prijateljima koji su mi postali kao braća. To je posebno mjesto u mome životu kojem ću se uvijek rado vratiti i uživati”, kaže motociklist koga od nauma nije odvratio ni težak pad u Kini, lom ruke i operacija u Šangaju. Nastavio je i ostvario cilj, sličan onome koji imaju današnji čelnici NK Vareš, svjesno se boreći s protivnicima ideje ulaganja u sport u vremenima kada se za život traži najosnovnije.
“Mi smo planirali da obnovimo rad. Organizovali smo se, dobili punu podršku od načelnika Maroševića i slobodu u radu. Preko društvenih mreža upoznao sam svoje nekadašnje suigrače i kolege trenere s našim namjerama. Upalilo je! Prva ekipa koja nam je poslala pomoć jest Zvijezda Gradačac s Amirom Durgutovićem i njegovim saradnicima, zatim FK Titel, član Vojvođanske lige, pa OFK Ilijaš s Namirom Solakom. U redovnom sam kontaktu s Aljošom Asanovićem, koji mi daje ogromnu podršku. Sada mi se javljaju klubovi iz Brazila, Bjelorusije, Makedonije, Indonezije. Dolazile su nam legende zeničkog Čelika, Sarajeva, Želje, Leotara”, ushićeno govori klupski dopredsjednik Mugdin Imamagić. On je bio pokretač inicijative za ponovno oživljavanje kluba, zajedno sa sekretarom Ilhanom Šišićem.
Ljeti sve bruji, zimi pusto
Prvi operativac kluba brine o infrastrukturi, ali i novcima: “Aktivirali smo rad sa seniorskom ekipom i planiramo takmičenje od jeseni. Radimo na omasovljavanju naših takmičarskih pogona i već imamo 40 dječaka. Uspostavljeni su kontakti s našim nekadašnjim igračima rasutim po svijetu. Pomažu nam u donacijama sportske opreme i novcu. Mi smo tim novcem uradili prostorije, opremili svlačionice i renoviramo ogradu oko igrališta. Sve uslikamo i prezentujemo na društvenim mrežama da ljudi vide gdje su njihova sredstva utrošena.”
Sportska infrastruktura uopće mogla bi biti ključni faktor u svim budućim planovima sportista sada kad već postoji i karate-klub, te ispostava tekvando-kluba iz Visokog.
“Ulaganje u infrastrukturu je obaveza i u proračunu ima dovoljno sredstava za tu namjenu. A razlog zašto je loša nije ekonomska nemoć, već neosjetljivost prema sportu i odgoju djece u sportskom duhu. Uspjesi sportskih radnika svakako stoje u entuzijazmu pojedinaca, ali bez pomoći društveno-političke zajednice neće moći pokazati rezultate. Posebno moram istaknuti trenericu karate-kluba Mirsadu Operta i rukovodstvo NK Vareš te pojedince u košarci koji treniraju u drugim klubovima oko Sarajeva”, kaže općinski načelnik i predsjednik NK Vareš Zdravko Marošević.
Vareš ljeti i za vrijeme vjerskih praznika nije pust. U njega dolazi dijaspora, pa se češće vide strane nego bh. registarske tablice. Dolaze sportski turisti i ljubitelji prirode. “Turist info-centar” u Varešu smatra da spoj sporta i čiste prirode donosi prosperitet u budućnosti.
“Jedan od naših glavnih zadataka jeste promocija brdskog biciklizma i staza na teritoriju općine. U našoj turističkoj ponudi odnedavno je i ponuda paraglajding tandem-letova, koji se vrše na uzletištu Greda na Perunu. Predstoji nam i obilježavanje 90. godišnjice NK Vareš, u koju ćemo se aktivno uključiti i organizatorima pružiti maksimalnu podršku”, kaže Almir Čikmiš, voditelj “Turist info-centra”.
Tako će možda i sanjari s početka priče doživjeti svoj san u gradiću zabačenom među planinama i sjenama stoljetnih šuma za koji negovi stanovnici kažu da je prebogat, a živi asketski, da će pobijediti nedaće i da krivulja društvene varijable neminovno kreće prema gore.
