Strahovi odlučuju?
Ljudske potrebe za njima neostvarivim željama kontrolisane su strahom. On postoji u neukom obliku, odviknut od generalizacije stereotipa, ali ne i čovjekove unutarnje inibicije. Jedan je od načina na koji poričemo svoju sudbinu i dijelimo putanju budućnosti na etape- želim i moram.
Na raskrižju puteva između primoranosti i vlastitih želja odaberi biti primoran slijediti želje. Ne dozvoli da te nadvlada panika, strah od mogućeg zla ili osjećaja bespomoćnosti. Učini ono što osjećaš i smatraš ispravnim, kasnije ćeš se svejedno kajati. Razlog kajanja bit će ishod ili kletva jer ranije nisi donio istu odluku.
Koristi princip vage. Posjeduješ dva izbora. Uporedi njihovu težinu. Na jednom od krajeva postaviš moguć ishod sa sve uvjerenjima o njegovim prednostima i manama, isto učiniš i s drugim krajem. Neka preovladava ono dobro po tebe (ne zaboravi loše, nosit ćes se s tim). Uvjet za ravnotežu ne postoji sve dok se ne odlučiš za samo i isključivo samo jedno.
Odlučujući odgurnuti se u misterioznu budućnost i tamnu prošlost susretat ćeš sa mogućom vizijom onoga što bi moglo biti, te tako roditi želju za suptilan osjećaj preoblikovanja stvarnog tijeka događaja.
Nosi sebe sa sobom. U tebi je pitanje, odgovor i rješenje. Živi za momenat sadašnjosti, kako ne bi žalio jer je tvoje SADA prošlo zbog tvog BIT ĆE!
Ti, kao čovjek- biće stvoreno da griješi, čini blud i rađa nemoral, dužan si nadvladati svoje strahove (čitaj strasti).
Zapitaj se, da nemaš urođenu averziju prema emocionalnom zadovoljstvu?
