UN je obavijestio da je svjetska populacija dostigla osam milijardi, samo 11 godina nakon prekretnice od sedam milijardi.
Nakon velikog porasta sredinom 20. stoljeća, rast stanovništva već usporava.
Moglo bi trebati 15 godina da se dostigne devet milijardi, a UN ne očekuje da će doseći 10 milijardi prije 2080. godine.
Teško je tačno izračunati broj ljudi na svijetu, a UN priznaje da bi njegove brojke i računice mogle biti dostupne za godinu ili dvije.
Ali 15. novembar najbolja je procjena granice od osam milijardi koju je svijet danas i prešao.
Prethodnih godina UN je odabrao bebe koje će predstavljati peto, šesto i sedmomilijarditu djecu – pa šta nam njihove priče mogu reći o rastu svjetskog stanovništva?
Nekoliko minuta nakon što je rođen u julu 1987., Matej Gašpar imao je blještavi fotoaparat uperen ka svom sićušnom licu i gomilu političara u odijelima oko njegove iscrpljene majke.
Zaglavljen na kraju kolone automobila vani, britanski službenik UN-a Alex Marshall osjećao se djelomično odgovornim za trenutni haos koji je izazvao u ovom malenom rodilištu u predgrađu Zagreba. “U osnovi smo gledali projekcije i imali ideju da će svjetska populacija preći pet milijardi 1987. godine”, kaže on. “A statistički datum je bio 11. jula.” Odlučili su „krstiti“ petmilijarditu bebu na svijetu. Kad je otišao demografima UN-a da razjasne ideju, oni su bili ogorčeni.
“Nama neznalicama su objasnili da ne znamo šta radimo. I da zaista ne bismo trebali birati jednog pojedinca među tolikim.” Ali svejedno su to učinili. “Radilo se o stavljanju lica na brojke”, kaže on. “Saznali smo gdje će taj dan biti glavni sekretar i krenulo je odatle.”
Trideset pet godina kasnije petmilijardita beba na svijetu pokušava zaboraviti svoj svečani dolazak na svijet. Njegova Facebook stranica sugerira da živi u Zagrebu, sretno je oženjen i radi kao inžinjer hemije. No on izbjegava intervjue i odbio je razgovarati s BBC-jem. – Ma, ne zamjeram mu – kaže Alex prisjećajući se medijskog cirkusa na Matejev prvi dan.
Od tada je našoj globalnoj zajednici dodano još tri milijarde ljudi. Ali u sljedećih 35 godina moglo bi doći do porasta od samo dvije milijarde – a tada će globalna populacija vjerovatno stati.
Nedaleko od Dhake u Bangladešu, Sadia Sultanija Oishee pomaže svojoj mami oguliti kroumpir za večeru. Ima 11 godina i radije bi bila vani i igrala fudbala, ali njeni su roditelji prilično strogi. Porodica se morala preseliti ovamo kada je njihov posao, prodaju materijala i sarija, pogodila pandemija. Život na selu je jeftiniji, pa još uvijek mogu platiti školarinu za svoje tri kćeri.
Oishee je najmlađa i porodična sretnica. Rođena 2011. godine, proglašena je jednom od sedam milijarditih beba na svijetu. Njena mama nije imala pojma što će se dogoditi. Taj dan nije ni očekivala da će roditi. Nakon liječničke posjete poslana je na porođajni odjel na hitan carski rez.
Oishee je stigla u minutu iza ponoći, okružena televizijskim ekipama i lokalnim dužnosnicima koji su se naginjali jedni preko drugih kako bi je vidjeli. Porodica je bila zapanjena, ali oduševljena.
Iako se njen otac nadao dječaku, sada je sretan sa svoje tri marljive, inteligentne kćeri. Njegov najstariji već ide na fakultet, a Oishee je odlučna postati doktoricom. “Nismo tako bogati i Covid je otežao stvari”, kaže. – Ali učinit ću sve da joj se san ostvari.
Otkako je Oishee rođena, novih 17 miliona ljudi dodano je rastućoj populaciji Bangladeša. Ovaj rast velika je medicinska priča o uspjehu, ali stopa kojom se Bangladeš širi se enormno usporila. 1980. prosječna je žena imala više od šestero djece, sada je to manje od dvoje. I to zahvaljujući fokusu koji je zemlja stavila na obrazovanje. Kako žene postaju obrazovanije, one odlučuju imati manju porodicu.
Ovo je ključno za razumijevanje kamo će svjetska populacija vjerovatno otići. Tri glavna tijela koja prave projekcije o globalnoj populaciji – UN, Institut za zdravstvenu metriku i evaluaciju (IHME) na Univerzitetu Washington i IIASA-Wittgenstein centar u Beču – razlikuju se u dobicima koje očekuju u obrazovanju. UN kaže da će globalna populacija dosegnuti vrhunac u 2080-ima s 10,4 milijarde, ali IHME i Wittgenstein vjeruju da će se to dogoditi ranije – između 2060. i 2070., s manje od 10 milijardi.
Ali to su samo projekcije. Otkako se Oishee rodila 2011. puno toga se promijenilo u svijetu, a demografi se svakodnevno suočavaju sa novim iznenađenjima.
“Nismo očekivali da će smrtnost od AIDS-a pasti tako nisko, da će liječenje spasiti toliko ljudi”, kaže Samir KC, demograf na IIASA. Morao je promijeniti svoj model jer poboljšanje brojki smrtnosti djece ima dugoročan učinak, budući da preživjela djeca i sama imaju djecu.
A tu su i zapanjujući padovi plodnosti. Demografi su bili šokirani kada je broj rođene djece po ženi u Južnoj Koreji pao na prosječnih 0,81, kaže Samir KC. “Dakle, koliko će nisko pasti? To je veliko pitanje za nas.”
To je nešto s čime će se sve više zemalja morati uhvatiti u koštac.
Dok će polovica od sljedeće milijarde ljudi dolaziti iz samo osam zemalja – većina njih u Africi – u većini zemalja stopa plodnosti bit će niža od 2,1 djeteta po ženi, broja potrebnog za održavanje stanovništva.
U Bosni i Hercegovini, jednoj od najbrže opadajućih populacija na svijetu, 23-godišnji Adnan Mević o tome mnogo razmišlja.
“Neće više niko moći puniti budžete kako bi se isplatile penzije penzionerima”, kaže. – Svi će mladi otići. On je magistar ekonomije i traži posao. Ako ga ne nađe, preselit će se u EU. Kao i mnogi dijelovi istočne Europe, njegova je zemlja pogođena dvostrukim udarom niskog nataliteta i velikog iseljavanja.
Adnan živi izvan Sarajeva sa svojom mamom Fatimom, koja ima nadrealna sjećanja na njegovo rođenje.
“Shvatila sam da je nešto neobično jer su se liječnici i medicinske sestre okupili okolo, ali nisam mogla shvatiti šta se događa”, kaže Fatima. Kada je Adnan stigao, tamo je bio i tadašnji generalni sekretar UN-a Kofi Annan koji ga je imenovao kao šestmilijarditu bebu na svijetu. “Bila sam tako umorna, ne znam kako sam se osjećala”, prisjeća se Fatima smijući se. Adnan i njegova mama listaju foto albume. Na jednoj fotografiji, sićušni dječak sjedi ispred goleme torte, a uz njega su muškarci u odijelima i vojničkim unifromama. – Dok su druga djeca slavila rođendane, meni su samo dolazili političari – kaže Adnan.
Ali bilo je povlastica. To što je šest milijardita beba dovelo je do poziva da upozna svog heroja, Cristiana Ronalda, u Real Madridu, kada je imao 11 godina.
Zapanjujuće je da je u 23 godine od njegovog rođenja, svjetska populacija porasla za dvije milijarde ljudi. “To je stvarno puno”, kaže. “Ne znam kako će se naša prelijepa planeta nositi s tim.”
federalna.ba/BBC