Rodih se ja tu, rodih se u kraljevstvu tvom, odrastala sam iz dana u dan,
Djetinjsvo mi je bilo kao san.
Sjećam se kako sam po tebi lutala ja, kako sam putovala iz dana u dan.
Bila sam u Sarajevu, u Mostaru, u Zenici, u Brezi ,u Goraždu, u Vogošci , obišla sam ja tebe svu, razgledala sam i Travnik i Maglaj i sva mjesta tvoja, a rodila sam se kraj bana tvoga, u Visokom gdje faraoni bijaše, gdje su povelje pisane, gdje su uspomene ne brisane.
Danas gledam tebe, danas gledam kako plutaš, kako obalu tražiš, jesi li se nasukala, jesi li potonula, šta ti je bilo, o moja dobra vilo.
Šta tvoja omladina radi danas, zapravo gdje je, ne vidim je, ali čujem za nju, otišla je, odlazi a gdje, a zašto,a kamo, jesi li svjena toga, ti možda jesi, ali mi nismo, mi odlazimo mi te ostavljamo.
Sve one godine provedene tu, otišle su isplovile su iz tvoje lađe, ne sjećamo ih se, da li su bile,jesu li prošle, gdje su nestale, Bosno, smijem li to izreći ponosno.
Svaki grumen zemlje tvoje je lijep, svaki svoju priču priča, a sve je manje u tebi mladih bića.
O Bošnjo, probudi se, o Bošnjo sjeti se kako smo zajedno plakali 11.07., sjeti se kako smo veseli bili 25.11. te 01.03., sjećaš li se toga, sve smo preživjeli i radost i tugu, i zdravlje i bolest, iz pepela smo se podigli držeći se za ruku, a ti si danas otišao, ti danas odlaziš, pozivaš me sa sobom, a šta će biti sa zemljom ovom.
Vrati se, ne idi, ne odlazi, nego stani, razmilsi, vrati Bosnu, vrati se Bosni, da zajedno završimo započeto.
Znaš li da je sve počelo 25. Znaš li da je sve procvalo 25. , a pogledaj kako je završilo, hoćemo li tačku da stavimo, hoćemo li Bosnu da ubijemo, hoćemo li Bosnu da ostavimo?
