Ne za te nije čovjek kao ja
što ljubav tužnu samo može da ti da,
u ovom stanu ne postoji ništa
što bi moglo zadržati tebe,
ničeg nemam da dam osim sebe –
a dao bih sve.
Ne za te nije čovjek kao ja
što život gorak samo može da ti da,
ti ne bi mogla da živiš kao nekad,
a ja bih htio da budemo sami
i da nečujno prolaze dani
oko nas.
U kući gdje samo
vergl još rijetko svira,
a buket za te je cvijet od papira,
u sobi praznoj, bez svjetla, bez mira.
Sad mirno idi ostavi me tu
da kao nekad opet prepustim se snu.
Ti u ovom svijetu ne nalaziš ništa,
to je život od sanja i pjene,
ne razumijem što tražiš od mene
kad dao sam ti sve.
