Ponosno ističem da 30. godišnjicu po svim mjerljivim parametrima dočekujemo jači i veći nego ikad – kazao je Dženan Handžić, direktor Medrese “Osman-ef. Redžović” u Visokom.
Povodom 30. godišnjice postojanja i rada ove odgojno-obrazovne ustanove organizirana je Svečana akademija, otvorenje proširene i obnovljene školske zgrade i Vakifskog parka.
U svom obraćanju prisutnim, direktor Handžić je kazao da je Medresa vakuf običnog bosanskog čovjeka.
– Veliki vakufi su kroz historiju uglavnom bili privilegija ljudi dovoljno snažnih da ih sami ostvare. Ova medresa nije vezana za ime jednog dobročinitelja. Ona je vakuf onih koji su ga gradili svojom možda skromnom ali sigurno halal zaradom, vjerujući u dragog Allaha, želeći trajno dobro, i nadajući se Njegovoj milosti – naglasio je Handžić.
Istaknuo je da se na ovoj svečanosti svjedoči zaokruženju jedne epohe i ostvarenju generacijskog projekta izgradnje škole o kakvoj se maštalo.
– Uvijek težimo samo najboljem, u svemu, jer vjerujemo da će samo tako Allah i Njegov poslanik biti zadovoljni nama. Podigli smo zastave Medrese visoko, i ne mislimo nikada ići nazad – poručio je, između ostalog, direktor Handžić.
Govor direktora Handžića prenosimo u cijelosti:
„Ne tako davno, prije pet godina, 20. oktobra 2017. godine okupili smo se na istom ovom mjestu povodom otvorenja sportskog terena i obilježavanja 25. godišnjice Medrese, i tom prilikom primili posebno priznanje reisul-uleme koje smo doživjeli kao motiv da napredujemo i dalje.
U prethodnih pet godina naše društvo, zajednica i školstvo suočeni su sa brojnim izazovima, padom nataliteta i lošom demografskom slikom lokalno, i okolnostima izazvanim pandemijom, globalno. Nismo se osvrtali na to. Nismo prihvatali izgovore zašto nešto ne može nego smo tražili načine kako može. Željeli smo napredovati i radili da to ostvarimo. Pred ramazan prošle godine započeli smo veliki projekat proširenja kapaciteta škole i doma kako bismo odgovorili povećanom interesu za upis u prvi razred. Imali smo manje od petine ukupno potrebnih sredstava. Iako nismo napisali ni jednu jedinu molbu, iako nigdje nismo objavili broj žiro računa, iako nikoga nismo pozvali da nam pomogne, potekla je rijeka vakifa. Svako od njih odazvao se svom unutarnjem pozivu da postane dio medresanske porodice dobročinitelja.
Podrška je pristizala, ali sredstava je ponestajalo. Kada sam se i sam u jednom trenutku pokolebao, pozvao me gospodin Esad Semić i rekao mi: “Direktore, pravi, nećeš ostat dužan”. Želim ovdje reći da mu to nikad neću zaboraviti. Ubrzo nakon toga, na Dan Arefata, uvaženi reisul-ulema je nakon iftara na kojem smo bili sa našim starim prijateljima iz Kuvajta riješio ostatak finansiranja projekta, i želim također ovdje reći da to nikad nećemo zaboraviti.
U nove učionice i spavaonice uselili smo za manje od pet mjeseci, 1. septembra prošle godine. Ove godine zaokružili smo projekat proširenja kapaciteta, dovršili rekonstukciju školske zgrade i vanjsko uređenje, te izgradili vakifski park. Sretni smo što vam danas možemo pokazati i jedno i drugo, za šta su velikim dijelom zaslužni i izvođači radova koji su radili sa puno brižnosti i sa uvjerenjem da gradeći Medresu ne grade samo još jedan objekat, nego da grade i sebi sutra, ako Bog da, kuću u džennetu. Zahvaljujem se svima njima, a posebno radnicima Dže-ka gradnje, hadži Mensuru Bešiću i njegovoj porodici.
Današnjim skupom želimo iskazati poštovanje vakifima, pokazati im kako smo investirali sredstva koja su nam povjerili, pokazati im da je sjećanje na njih zlatnim slovima uklesano u kamenu i da će uvijek biti u našim mislima i hajr dovama.
Dragi vakifi, poznanstvo sa svakim od vas me obogatilo kao čovjeka. U Medresu ste donijeli puno više od novca. Donijeli ste volju, donijeli ste nadu, donijeli ste dovu. Postali ste naši prijatelji i saveznici u dobru. Ispričali ste nam neke od najljepših i najdirljivijih životnih priča koje sam ikad čuo. Volio bih dočekati da nekad napišem knjigu o tome.
Medresa je više od škole. Ona je dokaz da se Bošnjaci znaju i hoće ujediniti kada imaju cilj koji smatraju vrijednim i u koji vjeruju.
Gravitaciono polje Medrese je privuklo ono najbolje u nama i među nama i uspjelo nadvladati sve naše unutrašnje podjele.
Veliki vakufi su kroz historiju uglavnom bili privilegija ljudi dovoljno snažnih da ih sami ostvare. Ova medresa nije vezana za ime jednog dobročinitelja. Ona je vakuf običnog bosanskog čovjeka, vakuf onih koji su ga gradili svojom možda skromnom ali sigurno halal zaradom, vjerujući u dragog Allaha, želeći trajno dobro, i nadajući se Njegovoj milosti. Ovog i svakog drugog dana smjerno ga molimo da vaša djela učini trajnim i primljenim.
Ponosno ističem da 30. godišnjicu po svim mjerljivim parametrima dočekujemo jači i veći nego ikad. Povećali smo broj odjeljenja sa osam na 12 i imamo više đaka nego ikad. U posljednjih pet godina knjigovodstvena vrijednost Medrese porasla je za oko 2.5 miliona maraka. Ukupan iznos koji su nam uvakufile 222 osobe posljednje nepune četiri godine premašuje milion maraka.
Ovo nije samo još jedna godišnjica, ovo je više od otvorenja proširene i obnovljene školske zgrade. Danas svjedočimo zaokruženju jedne epohe i ostvarenju generacijskog projekta izgradnje jedne škole o kakvoj smo maštali. Uvijek težimo samo najboljem, u svemu, jer vjerujemo da će samo tako Allah i Njegov Poslanik biti zadovoljni nama.
Podigli smo zastave Medrese visoko, i ne mislimo nikada ići nazad.
U narednom periodu ostalo nam je još da opremimo sportsku dvoranu i time upotpunimo kampus Medrese. Možda će to narednim generacijama omogućiti da projekat ljetne škole za djecu iz dijaspore “Mala medresa” razvijaju u nešto više, možda uz podršku vakifa uz Medresu ponikne i prvi bošnjački koledž za djecu iz dijaspore sa nastavom na engleskom jeziku.
Na kraju, želim se još jednom iskreno zahvaliti svima koji su davali i daju svoj doprinos razvoju Medrese, a prije svega svim članovima kolektiva i našem prvom direktoru Džemal-ef. Salihspahiću.
Naša sloga donijela nam je napredak i nadam se da će tako i ostati.
Posebnu zahvalnost upućujem Rijasetu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na čelu sa cijenjenim reisul-ulemom dr. Husein-ef. Kavazovićem, članovima Rijaseta, muftijama, glavnim imamima, imamima i svim članovima Islamske zajednice koji su u ovih 30 godina uz nas.
Zahvalnost dugujemo Vladi Zeničko-dobojskog kantona na odličnoj saradnji i razumijevanju za specifičnosti Medrese kao vjerske škole.
Na samom kraju, hvala svima vama, poštovani gosti, što ste došli da sa nama podijelite radost ovog jubileja, izražavam nadu da ćemo naredne dočekivati jednako radosni u još boljim uvjetima rada i povoljnijim okolnostima života u našoj jedinoj domovini, Bosni i Hercegovini. Hvala vam!”
(Preporod.info)
