Oktobar je Europski mjesec podizanja svijesti o disleksiji, a 5. oktobra se obilježava i Međunarodni dan podizanja svijesti o postojanju disleksije kao poteškoće u učenju. U Bosni i Hercegovini, u kojoj se procjenjuje da oko devet hiljada djece ne može naučiti čitati i pisati, iako su često prosječno ili natprosječno inteligentna, a sve zbog poremećaja koji se naziva disleksija, ovaj dan se obilježava od 2016. godine.
Disleksija podrazumijeva cjeloživotno stanje koje, onima koji ga imaju, otežava čitanje. To je ujedno i najčešća poteškoća u učenju, iako nije poznato koliko je tačno postotak djece ima. Neki stručnjaci vjeruju da je riječ o brojkama između pet i deset posto, dok drugi tvrde da čak 17 posto ljudi pokazuje znakove problema s čitanjem.
„Djeci s disleksijom je teško odgovoriti na pitanja o tekstu koji su pročitali. Ali, ako im se tekst pročita, nemaju poteškoća s razumijevanjem. Također, iako utječe na učenje, disleksija nije problem inteligencije. Djeca – disleksičari jednako su pametna kao i njihovi vršnjaci. Mnogi su slavni glumci, muzičari, poduzetnici i političari unatoč disleksiji ostvarili uspješne karijere“, rekla nam je Anisa Lukhodžić, nastavnica u Osnovnoj školi „Safvet-beg Bašagić“ u Visokom.
Zbog toga što su simptomi disleksije poteškoće u učenju pjesmica, rima ili prepoznavanja slova u vlastitom imenu, često se povezuje s niskom inteligencijom ili lijenošću, što nije ni blizu tačno. Simptomi disleksije se razlikuju od djeteta do djeteta.
„Kao roditelj djeteta s disleksijom, mogu reći da smo prošli kroz veoma težak period. To su posebna djeca sa veoma visokom inteligencijom pa je teško prepoznati da imaju neki problem. Učiteljica nam je govorila da razumije predavano gradivo, da dobro govori engleski jezik, ali da je upušten, razmažen, nezainteresovan i ne želi da sarađuje. To je bilo u drugom razredu, kad su ostala djeca mogla da čitaju tečno, a on uz sav trud nije mogao postići željeni rezultat. U trećem razredu smo zatražili stručnu pomoć u Centru „Vladimir Nazor“ i otišli na opservacije i dijagnostiku, te dobili odgovor na naš problem. Disleksija nije bolest, nego samo drugačije primanje informacije“, pojasnila nam je jedna od naših sugrađanki, majka dječaka oboljelog od disleksije.
Da bi se ova poteškoća riješila, vrlo je važno prepoznati disleksiju i reagirati na vrijeme. Ranije prepoznavanje olakšava liječenje, ali i nastavak obrazovanja kod djeteta. Mnoga djeca zbog neprepoznate disleksije budu obilježena kao lijena ili nezainteresirana, dok zapravo imaju visok nivo inteligencije. Rano prepoznavanje i reagiranje može pomoći u obrazovnom, psihološkom i emotivnom razvoju djeteta. Djeca s disleksijom bolje i lakše uče ako im je gradivo zanimljivo i zabavno, te ako mu mogu pristupiti vizualnim putem.
Da disleksija ne nosi samo negativne karakteristike, pokazuje podatak kako takve osobe imaju jaku intuiciju, kreativne su, krasi ih umjetnički način razmišljanja, a posjeduju i odličan vizualni kapacitet. To najbolje potvrđuje i popis u svijetu poznatih osoba kojima je utvrđena disleksija.
Među poznatim osobama u historiji, pa i među genijalcima, bilo je disleksičara. Neki od njih su slikarski geniji Pablo Picasso i Leonardo da Vinci, zatim poznati naučnici Albert Einstein, Thomas Edison i Isaac Newton. U disleksičare se ubrajaju i neki poznati pisci poput Agathe Christie, Ernesta Hemingwaya, ali i naš nobelovac Ivo Andrić. Glumci Tom Cruise i Whoopi Goldberg također su disleksičari.
Visoko.co.ba/Hatidža Hodžić
