Bivša učenica Gimnazije “Visoko” Muamera Alihodžić je svoj put nakon završene srednje škole odlučila nastaviti u Turskoj. Biranje fakulteta je jedna od težih odluka u životima mladim, jer trebaju odabrati kako dalje žele da se njihov put nastavi. Sama odgovornost biranja fakulteta raste kada se odlučimo studirati dalje od svoje domovine, svoje porodice.
Muamera je odlučila svoj put nastaviti na Vojnoj akademiji u Turskoj. Ona se 2019. prijavila na konkurs za školovanje kadeta na Vojnoj akademiji Oružanih snaga Republike Turske. Muamera je uspješno prošla na konkursu, i za Novinarsku sekciju Gimnazije “Visoko” ispričala o studiranju i životu na Vojnoj akademiji u Turskoj.
– Kako je došlo do odluke da studiraš van zemlje?
– Do odluke da studiram vani je došlo tako što sam u trećem razredu Gimnazije vidjela da iz BiH kadete šalju na Vojnu akademiju u druge države. Mene je to jako zainteresovalo i prijavila sam se.
– Zašto baš Vojna akademija?
– Zašto baš Vojna akademija? Na ovo pitanje bih mogla baš da pričam. Odluku sam dala vrlo brzo. Od srednje škole sam imala želju da nosim uniformu, da nosim pušku, da vidim kakva je disciplina u vojsci o kojoj svako priča, da vidim koliko žene mogu raditi ovaj posao jednako kao i muškarci.
– Kako si se prilagodila na tursku kulturu i jezik?
– Bilo je iskreno teško jer nisam znala turski jezik i sve sam morala ispočetka. Kada su mi javili da sam prošla na konkursu i da idem u Tursku na Vojnu akademiju bila sam presretna, ali uz tu sreću je bila doza straha. Kada odem kako ću se snaći, kako ću naučiti jezik, kako se navići na njihovu kulturu. Vremenom sve dođe na svoje. Morala sam se prilagoditi pravilima škole, ljudima oko mene i svemu što Vojna akademija traži.
– Jesu li postojale predrasude ili izazovi s kojima si se susrela kao strani student na Vojnoj akademiji?
– Prije nego što sam došla na akademiju naravno da su postojale predrasude. Gledajući video o akademiji, sve mi je izgledalo čudno i nekako prvobitno teško. Mislila sam da neke stvari nikada neću moći uraditi, ali kao što sam rekla trudom i radom sve se može. Ja sam u osnovnoj i srednjoj školi učila engleski i njemački jezik. Kada sam došla na Vojnu akademiju u Tursku sve sam počela od nule. Na pripremnoj godinu sam se susrela sa turskim jezikom koji nisam nikako znala. Za mene je to bio jako težak period, ali vremenom sam sve više i više usavršavala sebe i jezik. Sve je bilo čudno jer sam se upoznala sa novim ljudima koji nisu iz Bosne, novom kulturom, novim pravilima. Naučila sam koliko je disciplina bitna i koliko je bitno ostati u svom cilju ustrajan.
– Koji savjet bi dala budućim studentima koji razmišljaju o studiranju na Vojnoj akademiji u inostranstvu?
– Savjet koji bih dala budućim studentima koji razmišljaju o studiranju na Vojnoj akademiji u inostranstvu je da se ne boje napraviti korak naprijed za bolje sutra. Ako vam je cilj da studirate na Vojnoj akademiji ili bilo gdje van države ne bojte se napraviti taj korak. Taj korak može biti na početku pun prepreka, ali uz rad i trud se sve može postignuti. Poslije mukotrpnog, višegodišnjeg studiranja imaš priliku cijeli život raditi posao koji voliš. Ovaj si fakultet izabrao samo kako bi došao do željene karijere. Jednom kad počneš ostvarivati svoje profesionalne uspjehe i kad svoju karijeru počneš doživljavati kao stil života, a ne kao hobi, ove trenutne glavobolje činit će se kao sitnice.
Visoko.co.ba/Gimnazija Visoko/Hasna Baković
