I dok su mnogi pisali i komentarisali, o nesreći koja je zadesila Sarajevo,ja sam stajala po strani i šutjela..nijemo sam posmatrala ali sad sam odlučila da progovorim.
Neko krivi sudbinu,neko roditelje, a neko ipak nastradale i njihovu mladost..
PA ZAR JE SUDBINA KRIVA?
– Možda su i u pravu,možda je sudbina tako htjela da ubere pupoljke najljepših ruža..iako jest ona kriva..uradila je to na nemilosrdan način, isčupala ih je iz korijena
PA ZAR SU RODITELJI KRIVI?
– Oni itekako snose posljedice i odgovornost,ali zar bi neko svjesno u smrt i provaliju gurnuo, ono zbog čega žive i bude se svako jutro..pa ja smatram da ne bi,možda i griješim ali to je moje mišljenje, oni ipak osjećaju veliku bol,njihovo srce je slomljeno poput stakla koje se više ne može sastaviti NIKADA. Ono za šta su živjeli prestalo je da diše..
PA ZAR JE KRIVA MLADOST?
– Mladost je najljepši dio naših života, i svi je želimo provesti na najbolji mogući način..to je period kad sanjamo najljepše snove,maštamo, letimo visoko, ne očekujući da ćemo pasti..pa tako su i žrtve ove saobraćajne nesreće, za šta da krivimo tri predivna cvijeta koja nažalost nisu imala priliku da procvjetaju u potpunosti?
Ja se ne slažem s tim da krivimo njih i njihovu mladost, svi je želimo proživjeti na najbolji mogući način pa su željele i one,ali su nažalost zbog nekog kome život nije bio dragocjen one izgubile svoj.
– Nije na nama da krivimo niti sudbinu niti roditelje, a najmanje da krivimo nastradale djevojke..O vozaču ne želim da komentarišem suvišno je..
Djevojka koja se još uvijek bori za život,je djevojka koja je samo željela sa svojim prijateljima proslaviti svoj rođendan, željela je provesti svoj važan dan sa ljudima koje voli, a dobila je na “poklon” ono o čemu nikad nije sanjala..U trenutku kada je mislila da je taj dan njen naljepši i najsretniji dan u životu, desio se preokret..najsretniji dan se pretvorio u pakao, svijet za koji su mislili da je njihov srušio se u trenutku..nadajmo se da će makar ovaj cvijet koji je ostao da se bori doživjeti procvjeta , zamiriše najljepšim mirisom i da vrati osmijeh na lice kada se sjeti lijepih dana koje su ispunjavale njene prijateljice, i njena sestra..Da svi koji je pogledaju, vide ono nešto što su imale one, a da ona to s radošću nosi..
NIKADA NE ZABORAVIMO:
AJLA IBRICA,LEJLA ORUČ, NAĐA NERADIN
