U utorak je obilježen još jedan Dan općine Visoko. Insistirajući na 29.08. kao Danu općine, redovno nam promiče, za Visoko mnogo značajni datum. Definitivno je da se datumu 29.08.1189. godine ne može sporiti značaj za Bosnu i Hercegovinu, pa ni za Visoko, jer je teško, skoro pa nerazumno sporiti da je povelja nastala tog dana, nastala igdje van visočkog kraja.
Međutim za Visoko je, kao lokalnu zajednicu, mnogo značajniji datum 1.9.1355. godine. Na ovaj dan se prvi put nedvosmisleno u jednoj javnoj ispravi pominje Visoko. Radi se o povelji, tada još, bana Tvrtka I Kotromanića, sigurno najznačajnijeg srednjovjekovnog vladara Bosne, u čijem tekstu se spominje da je pisana u Visokom. Ukratko, ban Bosne u ovoj povelji obećava dubrovačkim trgovcima prijateljstvo, milost, vjernost, zaštitu i slobodu, potvrđujući zapravo time pogodnosti koje su Dubrovčani uživali u Bosni za vrijeme njegovog strica bana Stjepana II Kotromanića.
Tekst povelje preveden s latinskog:
“Mi Tvrtko, po milosti božjoj, ban Bosne, svojim vjernim prijateljima, vlasteli i općini grada Dubrovnika poštovanje i veliko prijateljstvo.
Poslali ste k nama plemenite muževe gospodina Šimuna Rastića i gospodina Klimu Desana, vaše drage građane, sa vašim poveljama. Primivši vaše povelje i zakletva, kao što ste tražili i željeli, i kao što dolikuje našoj velemožnosti, pažljivo smo ih čuli i razumjeli, te izjavljujemo da smo ih, kao što ste željeli i kao što dolikuje našem veličanstvu, milostivo prihvatili, te smo zajedno sa najodličnijim mladim knezom Vukom, našim dragim bratom, i posebno sa prečasnom gospođom Jelenom, našom preljubljenom majkom, – vas i vaš grad, sa svim onim što mu pripada, primili i primamo u svaku našu milost i vjernost; primili smo vas i primamo u svaku milost i prema svakom običaju i pravu i u svaku zaštitu i sloboštinu, koju ste prije imali, u vrijeme svijetle uspomene na našega predšasnika i strica, pokojnog bana bosanskog Stjepana; i vi ćete biti sudionici našega prijateljstva i (prijateljstva) sviju onih koji našu volju izvršavaju.
U svjedočanstvo ove odluke izdajem i uručujem ispravu, ovjerenu pečatom pokojnog Stjepana, jer do sada svoga pečata nemamo. Dano i učinjeno u našem gradu, zvanom VISOKO (in casto nostro Visoka vocatum), prvog dana mjeseca septembra, godine gospodnje 1355.”
