Hana Bečirhodžić je još jedna od brojnih sportskih nada u Visokom. Ova mlada sportašica svoj život posvetila je rukometu, sportu za koji je sigurna da će biti njena buduća profesija. Šesnaestogodišnja Visočanka bavi se sportom još od najranijih dana i smatra to svojom najvećom ljubavlju. Ispričala nam je o svojim počecima, ambicijama i ciljevima za budućnost.
Za Visoko.co.ba piše: Hana Bašić
“Počela sam trenirati u Visokom kada sam imala devet godina. Oduvijek sam gajila ljubav prema sportu i lopti, te smatrala sam to uvijek svojim budućim zanimanjem”, rekla je Hana na početku razgovora za Visoko.co.ba.
Visoko.co.ba: Da li ti je sport pomogao u ličnom razvoju?
“Smatram da je sport jako bitna stvar u životu svake osobe i da jako utiče na fizičko i psihičko zdravlje. Ukoliko želite da se bavite sportom i ako je to vaš cilj u životu, morate biti spremni na sve što sport donosi iz ljubavi i želje za uspjehom. Vrline sporta su to što ojačate psihički, te upoznate dosta novih i interesantnih ljudi. Sport vas izgradi u osobu kakva želite da budete. Nažalost, pored brojnih vrlina, mora da postoji i mana. Konkretno kod rukometa jeste to što je grub sport, te zahtjeva velika odricanja, pažnju i jake treninge kako biste, naravno, došli do uspjeha”.
Visoko.co.ba: Gdje trenutno treniraš i na koja te je mjesta rukomet odveo?
“Prve korake u rukometu sam napravila u Ženskom rukometnom klubu ‘Bosna’ Visoko, a poboljšanja i najbolje rezultate sam ipak postigla u Ženskom rukometnom klubu ‘Ilidža’ u kojem sada igram, a gdje sam bila više puta nagrađivana kao igrač utakmice. Također, sa svojim klubom posjetila sam Srbiju, Makedoniju, Holandiju i Sloveniju. U Makedoniji sam bila pet godina zaredom u kampu ‘Kiril Lazarov’, gdje sam ostvarila zapažene rezultate”.
Na svom putu ka uspjehu je prirodno nailaziti i na padove motivacije i prepreke. Svako od nas ima svoje posebne načine kako prebroditi takve dane i nastaviti dalje s puno više snage nego prije. Hana nam je ispričala nešto i o svojim lošim danima.
“Kao u svemu, naravno, bilo je trenutaka kada nisam bila motivisana, ima dana kada jednostavno ‘nije moj dan’, ali nikada nisam poželjela da prestanem da se bavim ovim sportom. Jednostavno, rukomet je postao moja svakodnevnica. Uvijek sam učila kako ne može sve bit savršeno i kako mora biti i loših i dobrih dana”, kazala nam je Hana
“Sve moje treninge, padove, uspone i utakmice prate moji roditelji. Da nije njih, možda sad i ne bih bila tu gdje jesam”, dodala je za Visoko.co.ba.
Visoko.co.ba: Kako danas izgleda tvoja lista prioriteta?
“Rukomet i škola su mi na prvom mjestu. Više pažnje i truda predajem, naravno, rukometu jer time želim da se bavim. Ali pored sporta, sve školske i privatne obaveze stignem na vrijeme”.
Za kraj, Hana je spomenula neke benefite sporta koji je uvijek čine ambicioznom:
“Smatram da je sport jako bitan, barem rekreativno, jer sport doprinosi zdravom životu i zdravom umu. Jako je bitan radi discipline, emotivne kontrole, povećanja kocentracije i boljeg razvoja”, zaključila je Hana razgovor za Visoko.co.ba.
Čestitamo Hani na svim njenim uspjesima i nadamo se da će ih u budućnosti biti još puno. Također, nadamo se da će Visoko ostati plodna dolina talenata koji će se uvijek rado sa nama prisjećati svojih početaka.
*Tekst autorice Hane Bašić nastao je u okviru projekta “Omladinski novinari na putu ka profesionalnoj karijeri”, koji zajednički realiziraju Udruženje za socijalni, kulturni i kreativni razvoj “Zora” iz Zenice i redakcija portala Visoko.co.ba.
Projekt je podržan od USAID-ovog Programa za osnaživanje nezavisnih medija (IMEP), a kojeg implementiraju Centar za promociju civilnog društva (CPCD) i Otvorena mreža.
Visocani.ba/Visoko.co.ba/Hana Bašić
