Ivo Ištuk zajedno sa Asimom Limom ostvario je kao trener neke od najznačajnih rezultata u ratnoj i postratnoj Bosni i Hercegovini. Od kvalifikacija u Jablanici, preko prvog državnog prvenstva u Zenici do istorijskog prvog mjesta u tadašnjoj Prvoj ligi nakon rata. Ivo Ištuk na komemoraciji Asimu Limi nije mogao sakriti suze i emocije prisjećajuči se rada i druženja s njim:
Evo danas se opraštamo svi mi njegovi prijatelji, sugrađani, suigrači, učenici …. od jedjog velikog sportiste. Ja sam Asima Limu upozno kada sam došao u Visoko 1977.godine i naše prijateljstvo je trajalo do njegovih zadnjih dana. Imao sam u svojoj karijeri i radnom vijeku puno saradnika u raznim klubovima. Mi smo 1993.godine na nagovor tadašnjeg rukovodstva grada pokrenuli inicijativu i pokrenuli ponovo rad i funkcionisanje NK Bosna. Limo je od prvih dana bio u tom projektu i što je interesantno i što je Limina velika zasluga u tom svemu svi igrači koji su tada činili okosnicu kluba koji je bio treći u državi, pa je kasnije bio prvi u državi su bili igrači koje je trenirao Limo.
Asim Limo je imao jedan specifičan način treniranja, specifičan način kontakta sa ljudima, posebno sa igračima. Način koji je bio veoma strog, al veoma pristupačan, kroz neku dozu, da kažem i dozu humora. Pravičnost je uvijek bila njegova vrlina i cijenio je samo ono što igrači pružaju, bez nekih protekcija sa strane. U njega ste se mogli pouzdati 100%, bio je odan suradnik, pravičan. Jedan od rijetkih ljudi na koga se ni igrači ni treneri nisu ljutili.
Danas evo kad odlazi i kad nas sad gore sluša, sigurno bi sad rekao: “Prekini Ivo, ne jebi duvaru mater”. Ja mu se ovim putem zahvaljujem na svemu, znam koliko su ga cijenili i u Kiseljaku gdje je bio trener jer smo puno puta nakon rata išli tamo na piće. Limo hvala ti za svo druženje i laka ti zemlja bosanska.
