Tebi koja čitaš ovo želim da znaš da će ta bol proći i te besane noći i suza pune oči. Hoću da znaš da vremenu treba dati vremena. Ti si jedna jaka ličnost, možda ne izgrađena u potpunosti ali ipak nisi daleko od toga.
Hrabra si, zar ne? Znam kako si svaki udarac podnijela sa smiješkom od ljudi za koje nikad nisi ni mislila da će ti nešto loše uraditi. To je taj stav koji volim kod tebe, jednostavno ne odustaješ. Ponosim se tobom jer ne trčiš za ljudima koji su otišli iz tvoga života zbog glupih razloga, a znamo i ti i ja da su samo taj razlog i tražili. Svu bol koju si imala pretvorila si u zlato, a kako i ne bi ?! Naučila si da brige koje te more i problemi koji te lome rješavaš razgovorom s tebi bliskim ljudima. Naučila si da je razgovor i par prijatelja uistinu dobra terapija. Više te i ne brine što ponekad vani pada kiša, a nije sunce koje si ti toliko priželjkivala.
Ti ipak odlučis i tim danima da budeš sretna vesela i nasmijana, jer kakve koristi od ljutog lica i naravi?! Nikakve! Zato te i poštujem jer ti sve ljude oko sebe voliš i poštuješ. Znaš da ćeš ovdje biti kratko, da vrijeme i život prebrzo lete pa si odlučila da to vrijeme najbolje iskoristiš. Uživaš u notama života i harmoniji mira i zato ti hvala na tome što si tu i što ovaj svijet činiš za mrvicu ljepšim i boljim mjestom.
