Dva su vrapčića u proljeće bezbrižno čavrljala, na grani vrbe.
Jedan se udobno smjestio na vrhu vrbe, a drugi u račvama iz kojih se vrba granala.
“Baš je krasno ovo zeleno lišće.”
Vrapčić u račvama to shvati kao izazov, pa odbrusi: “Zeleno? Zar si ti slijep? Bijelo je!”
Onaj s vrha ljuto odbrusi: “Slijep si ti! Lišće je zeleno!”
Onog gore spopao je bijes. Dobit će svoje!
Onaj dolje usmjerio je svoj kljun prema onom gore.
Nije se maknuo s mjesta, iako se onaj odozgo sručio na nj.
Perje mu je stršalo na sve strane.
Prije bitke pogleda gore: “Oh, pa odavde je uistinu bijelo!”
Predloži svome prijatelju da odu gore.
“Vidiš…”
“Oh! Odavde je zeleno!!!”
