Hoće li ovdje ikada biti bolje?
Ti što ovo čitaš, imam pitanje za tebe… Vidiš li bolju perspektivu na planeti zemlji?
Ljudi nisu svjesni svojih mogućnosti. Kažu da se u školi patnje najbolje naučiš mudrosti, vjerujte mi ako se do sada nismo naučili, onda i nećemo.
Toliko poplava, zemljotresa, požara… TOLIKO NESREĆA!
Želim da znate da je bolji svijet moguć!
Sjećate li se kod nas onih poplava u maju? Sjećate li se kako smo svi bili složni, pomagali jedni drugima, nismo gledali ko je ko… Zašto se tako ne ponašamo svaki dan? Zašto se mora desiti nešto užasno da bi mi nekome pomogli?
Šta zaključiti osim da nama treba i poplava i požara i zemljotresa, samo da bi bili složni?
Želim da vam kažem da se probudite, želim da vidite da se svašta dešava u svijetu.
Zadnje što želim jeste da u vama probudim buntovnika, imam jednog u sebi i vjerujte ne treba vam to.
U vama želim probuditi empatiju, ljubav… Pozitivne ljudske osobine, koje smo potisnuli. Te osobine nas čine zadovoljnim.
Znam da je svijet onakav kakvim smo ga mi napravili, a ako smo premladi i nismo učestvovali u “pravljenju”, onda smo ga prihvatili takvim kakav je danas, što znači da smo jednako krivi bez obzira na broj naših godina.
Nisam i ne moram biti nikakav sanjar da vjerujem da ovaj svijet može biti divan, a ljudi složni.
Ne tražim ništa od vas osim da krenete od sebe… Vi budite ljubazni, jer vas to čini prelijepim.
Pomažite drugima. Poštujte druge. Naučite da ne morate povrijediti nekoga da dođete do svoga cilja. Pravite lijepe stvari za sve ljude ovog svijeta.
„Ako smatrate da ste premali i nevažni da biste išta promijenili, sjetite se kako je teško prespavati noć s jednim jedninim komarcem.“
Izgovore ne možemo prihvatiti, jer koliko smo mi veći od komarca, a on nam ipak može prouzrokovati toliko štete.
Mi možemo promijeniti svijet, ali da li možemo biti uporni kao komarac?
