“Nad kraljevske nekad silne, slavne dveri Vire danas l'jeni crvi i gušteri.“ Kranjčević
Historički položaj Visokoga
„Na onome skrajnjemu brežuljku, što se je otisnuo od Kruševske gore i što, triumfira nad današnjom visočkomvaroši, a nekadašnjem Podvisokim, uočit ćeš neke bajnepodrtine starodrevnog grada, i to su ti ruševine nekadanjega grada Viskoga. Tuj su u Visokome kao i u Podvisokomebosanski kraljevi svoje povelje izdavali; tuj su i poliklisaristranih vlasti stupali sa dragocijenim darovima pred bosasnkevladare i vijećnike i pred njima podastirali želje svojih državnika.
U starim se listinama cijelo to mjestance, gdje se danas vise ruševine, piše Vizoka, Uisochi, Vissokium, Vissochi, Visuki, Visochuim. Neposredno ispod toga starodrevnoga Visokoga steraše se i podgradje Podvisko, koje je izmegju godine 1348.-1430.-dakle XIV. i XV. stoljeća igralo prvu ulogu u bosanskoj trgovini, i koje se i talijanskim i latinskim do sada sačuvanim listinama piše: Sottovisoki, Sovisochi, Podvisochi, Podisochium, Sub Uiosochi, Sotuisochi, Sotti Uisochi, Podvixocla, Souisochi; a mi ga danas nazivljemo: Visoki, Visoko, a rijege koji stranac i Visoka, no domaći nikada, premda se u najstarijoj povelji mjesto Visoko spominje napisano „Viszoka.“
To se zna, da ta različita imena Viskoga i Podvisokoga, koja su nam se sačuvala, nijesu ništa drugo do plod slaboga pamćenja, i još slabijega sluha stranaca, kao i nedišljednisredovječni pravopis; no za nas je vrijedno znati i te razne nazive, da bolje shvatimo vrijednost Visokoga.
Da je Visoko postalo tako prometan i živahan grad, kako ga vidimo u XIV. i XV. stoljeću, tomu je najviše doprinio njegov središnji položaj. Ono je naime u srcu Bosne, a k tomu opkoljeno svim onim mjestima, koja su u srednjem vijeku bila znamenita. Na sjeveru mu se otvarao put dolinom Bosne u oblasti Soli i Usore, gdje bijahu glasoviti gradovi: Soli, Tešanj, Doboj, Srebrenik i Dobor. Na južnoj mu je strani takogjerBosna s pritocima otvarala put do Vrhbosne, Kreševa i rudovite Fojnice – Hvojnice -, preko koji se mijesta salazilo i u Neretvu, a odatle u Dubrovnik, kamo se je iz Visokoga moglo doći s karvanima za 4 – 5 dana. Od Visokoga na zapad vodio je put dolinom Lašve u Doljnje Krajeve; dok su mu na istoku bili tvrdi Bobovac, Sutjeska, Trstivnica, te Dešnik ili Tešnik.
Uza sve to Visoko je kao središnji grad bilo i najljepša čast prijestolnice bosanskih vladara. Bosanski naime kraljevi, povodeći se za drugim vladarima svoga doba, nijesu imali stalnoga mjesta, u kojem su imali svoj prijestol, nego su sjedjeli sada u Sutjesci, sada u Bobovcu, sada u Trstivnici, a sada opet u Visokome. Sva četiri ova mjesta rastavila su jedno od drugoga samo po jedan sat, te nešto više ili manje. Ova blizina, a i mjesne prilike ovih prijestolnica bile su uzrokom, da bosanski kraljevi nijesu svim dvorskim i državnim potrebama samo u jednom od tih mjesta zadovoljavali. Zato bi smjeli ustvrditi, da su ova sva četiri mjesta sačinjavalabosansku prijestolnicu.
Tako je Sutjeska imala najdrevniji dvor bosanskih vladara. I danas ima od njega nešto ostataka, koje Sutješćani nazivlju „dvor.“ Tuj su, osobito u prvo doba bosasnke samostalnosti, stanovali bosasnki bani i prvi kraljevi. Trstivnica je bila krasni kraljev dvor na istoimenoj rijeci, u neposrednoj blizini Sutjeske. Mnoge listine svjedoče, da je tuj kralj često stolovao. Zbog toga i zbog njezine blizine Sutjesci možemo ustvrditi, da je to bio kraljev ljetnikovac i potpuni zamjenik kraljevskih, sutjeških, visočkih i bobovačkih dvorova, kao što to slično i danas možemo vidjeti u stranim zemljama, na pr. Luksemburg i Schonbrun Beču, Sanssouci i Potsdam Berlinu, Preobtaženski Carskoje-selo Petrogradu.
Bobovac je bio tvrdgjava prvoga reda i zato pravi utočišnigrad, kamo su se kraljevi u vrijeme nemira sklanjali. On je uz to bio u krunidbeni grad u kome se bosanska kruna pomno čuvala. No grad Visoko bio je grad, u koji se je, dok je cvao, skupljao „zbor bosanske gospode,“ u kome su iza Dabiše i Jelene Grube kraljevi najragje stanovali, poliklisareduubrovačke i plemićke primali i povelje izdavali.
Sutješke su mjesne prilike takove, da je tuj uz kraljev dvor, crkvu, franjevački samostan, neke plemičke dvore jedva moglo stati oko 1000 stanovnika. U Bobovcu pak i okolo njega manje bijaše mjesta ikakvom gragjanstvu. On bijaše otočni grad koji je pasala Bukovica i Borovica, a oko njega su se nizače sunovrati i ponor do ponora, a po tome je bio samo sigurno kraljevo utočište, te je zato po primjeru sredovječnih viteških gradova i sazidan na klisurastome otočiću. U Trstivnici, kako rekoh, bijaše samo kraljev dvorac i ništa više; dok je Visoko stajalo svojim položajem neprispodobivo lijepo. Ono bijaše kao kruna na brežuljku, a pod njim puklo podgragje Podvisko moglo se je na sve strane širiti.
Kad je dakle Visoko imalo takav položaj, da je bilo u sredini Bosne, da su mu na sve strane bili putevi otvoreni, da su tujčesto kraljevi stanovali, onda koje čudo, ako se je u Visokome često vizgjao po koji plemić; ako su se tuj sazivali zborovi bosanske gospode; ako je to bio pravi trgovački grad, u kome je bila prva bosanska carina-gabela, i u komu je vazda vrvjela množina domaćih i stranih ljudi? U taki grad naravno da je mnogi dubrovački osao natovaren došao, da natovareniji ode; da je mnogi dubrovački i mletački perper unišao. Tko pakopozna visočke plodne poljane i što Orbini veli, da su Bošnjaci uprav radi rodnih običavali govoriti: „Pridem u dni Kulinovi“ (Vraćamo se u Kulinove dane), to će lako zaključiti, da su Dubrovčani baš i radi žita često dolazili u Visoko.
Učeni Katančić motreći ovo kulturno stanje Visokoga u srednjem vijeku, njegov položaj i ulogu, koju je Visoko u Bosni od postanka igralo, kao da je bio prisiljen ustvrditi, da je baš tuj bila nekadašnja Stara Bistua – Bistue Vetus, premda je gotov opće mnijenje današnjih povjesničara, s Ottom Blauom, da je Stara Bistua opstojala u Duvnu.“
(Iz knjige “Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole”, autor Drd. Julijan Jelenić, 1906. godine.)
