Od prvog dana kada sam počeo da okupljam građane oko idejeNezavisnog bloka, moj i entuzijazam ljudi koji su pristupali je konstantno rastao. Ušli smo u ovu priču jer nam je dosta i lijevih i desnih, i nazadnog nacionalizma i lažnog socijalizma, jer nam je dosta ovakvog stanja u kojem podobni profitiraju a sposobni ne mogu doći do izražaja. Svakodnevno nam se od strane onih koji su na vlasti servira da nam je dobro i da je stanje dobro („samo se to ne vidi“), mada je ogromna većina običnog naroda svjesna da se sve više urušava sistem pravih vrijednosti, a kristaliziraju pojave koje ne spadaju ni u domen ljudskosti ni humanosti i naturaju svima nama kao nešto normalno.
Mi u Nezavisnom bloku smo dovoljno i hrabri i pozitivno drski da kažemo javno da mi ne podržavamo ovakvo stanje, da nama tj. ogromnoj većini nije dobro, da nismo zadovoljni i da želimo promjene. Mi iniciramo i nosimo promjene!
Ono što sam rekao početkom Februara, kada smo krenuli u proces formiranja mjesnih odbora i građenja kvalitetnih temelja naše organizacije, danas se pokazuje kao apsolutna istina – na trenutnojpolitičkoj sceni ne vidimo nikoga ko bi mogao napraviti promjene, jer su svi oni imali priliku svih ovih godina od rata do danas. Niko od njih ne nudi nadu u bolje sutra jer oni jednostavno ne znaju za promjene niti žele nešto drugačije. Samo njima je dobro i po svaku cijenu to žele zadržati, a to je očigledno i po tome jer se već i ovih dana ponovo ista lica pojavljuju na portalima i medijima, ponovo ista isprazna priča „evo mene, glasajte za mene!“ i to nakon što su sigurni da su u unutarstranačkim previranjima ponovo izlobirali i osigurali sebi mjesta na listama – inače bi ćutali kao i do sada. Pa dokle više tako, i do kada ćemo se vrtiti u krug oko istih lažnih obećanja? Iste izborne face, ista pusta priča, blaćenja drugih bez nuđenja konkretnih novih stvari a većina njih čak i danas sjedi u udobnim foteljama koje su dobili od nas na prošlim izborima i skoro ništa nisu učinili da nama kolektivno bude bolji i kvaliteniji život, osim što su svoju užu i širu rodbinu pozapošljavali i čije se lično bogatstvo enormno i neobjašnjivo povećalo.
Imaju li ti ljudi i žene obraza? Toliko puta prevariti i opet tražiti?
Generacije koje su sada stasale za glasanje, koje nisu zadojene ratnom retorikom i postratnom demagogijom, ove nove generacije, su one koje bi mogle napraviti promjene, jer njih ne interesuje ništa drugo osim normalnog života sada i danas. Trebaju posao i sigurnost da mogu da žive punim plućima dok su mladi, da idu na more, da se druže, da ne čekaju na oskudni džeparac od roditelja, poštenu raspodjelu bez štela, jednakost na svakom dijelu naše države… Sve ono čega sada nema.
Mi u Nezavisnom bloku imamo preko 80% takvih mladih i školovanih, sposobnih i odvažnih, mi se ne plašimo jer nosimo promjene, naša organizacija i broj onih koji nam se pridružuju stalno raste dok su drugi u rasulu.
Nama nije toliko bitno da pobijedimo koliko nam je bitno da ovaj režim izgubi.
