Gradonačelnik ili načelnik lokalne zajednice primjer je ljudima u toj zajednici, ako on panično kupuje brašno u vrijeme kada su ljudi uznemireni, šalje svima poruku da nešto nije uredu. Mirza Ganić nije ta vrsta gradonačelnika. Gradonačelnik Visokog čovjek je koji nastoji motivirati ljude da rade dobro za sebe i svoje porodice. Ne smeta mu cipele zamijeniti čizmama, sjesti na traktor i obrađivati zemlju. On je gradonačelnik za primjer. U vrijeme dok drugi panično kupuju brašno, Mirza Ganić sije pšenicu i ječam. Kao gradonačelnik, stalno je u kontaktu s ljudima koje treba motivirati da zasiju njive, da nešto posade, a kako ih motivirati bolje nego vlastitim primjerom, piše magazin STAV.
“Kada je bila korona, ovdje je bio krompir posijan, imao sam šest tona krompira”, govori gradonačelnik Ganić, pokazujući na njivu u kojoj je prije nekoliko dana na dva i po dunuma zasijao ječam. U utorak, kada smo s njim razgovarali, stigla mu je i pšenica za proljetnu sjetvu, koju će zasijati na tri dunuma.
“S obzirom na to što se ja primarno bavim nečim drugim, kada posijem, onda ljudi kažu: ‘Pa kada može on, mogu i ja…’ Da sutra ovo dam nekome da hrani životinje, ne moram ništa zaraditi, bolje je i to nego da se ječam odnekle uveze. A mi u Visokom imamo zemlju, imamo plodna polja, možemo hraniti Sarajevo”, govori gradonačelnik.
Zemljište koje obrađuje nalazi se u Moštru. Prema njegovim riječima, iskorišteno je sigurno 80 posto obradivog zemljišta, jer veliki broj ljudi ovdje živi od poljoprivrede. U Visokom je registrirano više od 200 poljoprivrednih obrta. To su ljudi kojima je primarna zarada od poljoprivrede. Svi ostali koji nisu registrirali obrt bave se poljoprivredom primarno za vlastite potrebe, odnosno uzgajaju za sebe, a viškove prodaju jer ima dosta otkupljivača koji dolaze na adrese. Aktivna je i zemljoradnička zadruga, koja je zaista vrlo bitna, jer otkupi velike količine voća i povrća, a i veliki broj ljudi prodaje na pijaci na Stupu u Sarajevu.
“Mi smo stvarno poljoprivredni kraj, ova će situacija navesti ljude koji se ranije nisu bavili poljoprivrednom proizvodnjom da zasade svoje njive. Uljuljkalo nas je to što je jedno vrijeme bilo jeftinije kupiti pet kila krompira nego ga posaditi, jer te dođe skuplje ako sam sebi posadiš, dok platiš gnojivo, frezanje, oranje… dobiješ da je tvoj proizvod koji sam proizvedeš skuplji od onog koji kupuješ. Međutim, to što proizvedeš nije isto kao ono što je uvezeno, ti znaš čime si gnojio, šta si sve radio, a ono što je uvezeno, bogami, ne znaš. Često navodim primjer pavlake. Kod nas su ljudi nekad govorili da naša domaća pavlaka ne valja, da ukisne za dva dana, a da ona iz inostranstva može mjesec stajati otvorena. U tome i jeste problem, ako ona može stajati mjesec, šta je onda unutra stavljeno da se ne može pokvariti. Naša domaća pavlaka za dva dana ukisne i to je dobro, to je hajr, jer znači da nema konzervansa i aditiva. Isto je i s našom poljoprivredom, za ono što sam uzgojiš, znaš šta jedeš”, kaže Ganić.
Iako je Visoko poljoprivredno mjesto, priča gradonačelnik, poljoprivreda je jedan period ovdje bila zanemarena, ljudi nisu imali podršku s lokalnog nivoa. Federacija i Kanton daju podršku, ona je propisana pravilima entiteta i kantona. Primjera radi, Visoko je iz Kantona dobilo približno milion maraka poticaja za poljoprivredu prošle godine. Međutim, sama lokalna zajednica bila je zanemarila tu oblast, pa je u 2020. godini svega 60.000 maraka utrošeno iz Grada u podršku poljoprivrednoj proizvodnji. “A sve nam je poljoprivreda”, kaže Ganić i dodaje: “U 2021. godini, nakon što se desila promjena vlasti, mi smo uložili 460.000 maraka u poljoprivrednu proizvodnju. Neću da kažem u pomoć poljoprivrednicima, nego u podršku, jer to je motivacija za poljoprivrednika, da mu damo malo snage da bi on proizvodio i da se više ne sekira kakva će biti cijena proizvoda, nego da je on svoje osnovne troškove pokrio podrškom, a da mu je sve što proda profit.
E, sad zamislite 500.000 s nivoa Grada, milion od Kantona i od Federacije najmanje milion, to su pare koje su došle u Visoko, koje su potrošene u Visokom. Ta dva miliona uloženih maraka u sjetvu umnoženo je sigurno s dva kada je proizvod narastao i kada je prodat. Mi, faktički, živimo od poljoprivrede i zarađujemo finansijska sredstva od poljoprivrede, novac se obrće; zaradit će poljoprivredna zadruga, onaj čovjek što ore, onaj što freza, širok lanac ljudi. Mi, kao lokalna zajednica, prepoznajemo ulaganje u poljoprivredu kao investiciju i, što je najvažnije, imamo zdravu hranu jer znaš šta je na našim poljima.”
U budžetu Grada Visoko za 2022. godinu ponovo su predviđena sredstva za podršku poljoprivrednoj proizvodnji, udruženjima poljoprivrednika te je kreiran program utroška sredstava koji bi trebao biti usvojen na narednoj sjednici Gradskog vijeća Visoko.
Budući da je težište na proizvodnji hrane, svaki poljoprivredni obrt, a ima ih približno 200 u Visokom, dobit će do 600 maraka podrške od Grada, ukupno 130.000 maraka. Ranije su poljoprivredni proizvođači plaćali taksu za isticanje firme, a sada je to ukinuto.
“Smiješno je to naplaćivati, evo, pogledajte njive, ko je istakao firmu na njivi?! Nije niko. Dakle, to je parafiskalni namet kojim bespotrebno izbijamo ljudima pare iz džepa. Za 200 obrta to je 10.000 maraka godišnje”, kaže gradonačelnik.
Prema prijedlogu programa utroška sredstava, Grad Visoko isplatit će podsticaje poljoprivrednicima za proizvodnju mlijeka, plasteničku proizvodnju, pčelinja društva, proizvodnju maline, proizvodnju jagode, nabavku mehanizacije i proljetnu sjetvu. Podsticaji se odnose na obrte i fizička lica. Najvažniji uvjet za fizička lica, da bi dobili podršku, jeste taj da su upisani u registar poljoprivrednih gazdinstava. Bez toga se ne može dobiti novac iz gradskog budžeta.
“Taj registar je besplatan, na poljoprivredniku je samo da kaže da ima njivu, da pokaže ZK izvod da je to njegovo, niti šta plaća niti ima kakvu obavezu u pogledu registra. Samo da država ima u sistemu koliko se ljudi bavi poljoprivredom”, objašnjava gradonačelnik.
Što se tiče proljetne sjetve, u budžetu je trenutno 50.000 maraka za tu namjenu, a potreban je iznos od 200.000 maraka. Prošle godine je Grad Visoko učestvovao s 30.000 maraka, Zeničko-dobojski kanton sa 70.000 i Federacija BiH sa 100.000. Bilo je dovoljno da poljoprivrednik koji je upisan u registar donese račune za kupljeno sjeme, gnojivo i slično i da mu to Grad Visoko refundira. Ganić očekuje da će se i ove godine uključiti Kanton i Federacija BiH, ali i ako se ne uključe, krajem marta će napraviti rebalans budžeta i osigurati još 150.000 maraka za proljetnu sjetvu.
“Kada se sve ovo zbroji, oko 640.000 maraka ćemo uložiti u poljoprivredu ove godine. Prije godinu i po to je bilo 60.000 maraka”, kaže Ganić.
Kao neko ko je rođen i odrastao u Moštru kod Viskog – izrazito poljoprivrednom kraju, odakle dolaze, mnogi će reći, najbolje paprike – gradonačelnik dobro razumije i važnost poljoprivrede, a i probleme poljoprivrednika.
Ne mogu, kaže on, Moštrani bez zemlje, jer, kako kaže izreka, ne jede pitu ko ima nego ko je naučio. Tako je i u Moštru sa zemljom, i kada je kriza i kad nije, ovdje je većina poljoprivrednih površina zasijana.
“Mene nije stid baviti se poljoprivredom, ali volio bih da ljudi uvide ozbiljnost situacije. Sve ovo što se dešava u svijetu tjera nas da poduzmemo ono što mi možemo, a to je da uzoremo sve što se može uzorati i da zasijemo. Ja sam ovdje posijao ječam i nabavio sam, evo, ovu proljetnu pšenicu. Dolazi nam vrijeme sijanja krompira, kukuruza, graha… Možemo sve to posijati da ne zavisimo toliko od uvoza i da, ako nam se desi ovo što govore – da će Srbija i Hrvatska zabraniti izvoz, imadnemo svoje. Pošto ćemo, naravno, imati viška, mi ćemo to plasirati na tržište, prvenstveno u Sarajevo, tako da će i ljudi u Sarajevu imati priliku da jedu domaće, a s druge strane, obrćemo kapital i pare ostaju između nas”, govori Mirza Ganić.
Poljoprivreda je biznis kao i svaki drugi i ko hoće da radi on nađe način da zaradi. Na njivi se može zaraditi, a ko zarađuje s motike zna da se ne može obogatiti, ali može dobro živjeti.
“Ja sam sretan kad vidim ljude koji su uspjeli zaraditi na poljoprivredi, evo, gledamo komšiju Fikreta koji nikad nije radio u firmi, ali je, hvala Bogu, ostvario mnogo više od ljudi koji su radili po državnim firmama ili se bavili nekim drugim biznisom, što pokazuje da se na poljoprivredi, ko hoće da radi, može i zaraditi. Trebamo se svi orijentirati da zasijemo koliko možemo, ja imam običaj reći, ako ništa, prodat ćeš sebi”, govori gradonačelnik.
U situaciji kada cijene hrane nezaustavljivo rastu, ovo treba biti poruka onima koji kažu da je jeftinije kupiti, da konačno shvate kako je ipak jeftinije posijati. Propis je – poduzmi šta je do tebe, a ostalo…
Visoko.co.ba / Magazin Stav
