Ovdje sam ljubav sahranio svoju —
U ovo more plavo i prozirno,
Gdje školjke leže. Ona sada mirno
Počiva na dnu… U tihu pokoju
Granama svojim ljube je i grle
Korali rudi… Njezin se grob svagda
Preliva sjajem čistoga smaragda,
I šumi glasom čežnje neumrle.
Gle zraci jutra kako njojzi rone!
I svaki dršće, prodire i tone,
I rasipa se kô rubin, kô duga…
Dok ovdje gori, više njena groba,
Trepti i kruži bono, svako doba,
Sam jedan crni leptir — moja tuga.