Novi hit bosanskohercegovačkog pjevača Armina Muzaferije, definitivno, ne ostavlja ravnodušnim sve ljubitelje bošnjačkog usmenog blaga jer se oslanja na jednu od najpopularnijih sarajevskih sevdalinki. Njegova „Džehva“, kako su već mnogi pisali, predstavlja modernu verziju sevdalinke „Na Obhođi prema Bakijama“ ili kako je poznatija „Mošćanice, vodo plemenita“. Ta modernost se najprije ogleda u načinu interpretacije jer su se ovakve pjesme u prošlosti izvodile prvo uz saz, a potom uz harmoniku. Neophodno je istaći kako ova verzija, ipak, u veliko mjeri ne odudara od tog načina izvođenja i prije se može reći da predstavlja odstupanje od današnjih kompozicija, te im može poslužiti kao urnek.
Pjesma je u potpunosti zasnovana na stvarnom događaju odigranom u Sarajevo na početku XIX stoljeća, a što su potvrdili mnogi folkloristi i etnolozi koji su se bavili istraživanjima narodnih umotvorina na našem prostoru. Džehva ili Zlata, Fata, Ajka, Safa, kako bilježe različite verzije iste sevdalinke, je postojala kao što je postojao i Hajrudin, tačnije Mustafa Nurudin-efendija, vlasnik velikog imanja u Posavini. Jedne prilike dok je boravio tamo, Džehvin brat, kako kazuje sevdalinka – aga Fazlagić, okupio je mobu na porodičnom imanju na Obhođi iznad sarajevske Mošćanice na kojoj je bila prisutna i Džehva. Svoj žal i bol zbog rastavljenosti od dragog izrekla je rijeci koja će Nurudinu, ulijevajući se u Miljacku, potom u Bosnu i u Savu, ponijeti njene tople pozdrave. Da su njeni pozdravi došli do njega, pokazuju nam kasnija svjedočanstva o njihovom zajedničkom životu.
Brojni zanimljivi događaji, odigrani na prostoru Bosne za vrijeme Osmanskog carstva, zabilježeni su u pjesmama i lijepo je što se danas, barem kada je u pitanju ovaj, nastoji obrisati prašina s njegove površine i prikazati ga u novom svjetlu. Pjesma Armina Muzaferije na vrlo simboličan način unosi duh prošlog vremena u današnje tokove života – imenima, odjećom, ambijentom, pričom. Time nas vuče našim iskonskim korijenima koje smo počeli zaboravljati, a što ne bismo smjeli jer ako nemamo ništa iza sebe, onda nismo ni postojali. Zbog toga nam je ova pjesma potrebna da svjedočimo o nekadašnjem bogatstvu i historiji.
